Ako vas je sudbina osudila da se uglavnom družite s intelektualcima ili ste možda jedan od njih, vjerojatno ste se već susreli s ovim fenomenom koji mi se čini gotovo univerzalnim – alergični su na Trumpa. Pomisao na to da je baš on budući američki predsjednik jednostavno ih izluđuje. Da je riječ o iracionalnoj averziji, a ne o racionalnom stavu, uvjerio sam se nakon opetovanih demantija njihovih tvrdnji i prognoza, koji ni najmanje nisu utjecali na promjenu njihova stava. Jednostavno, ako im spomenete Trumpa u pozitivnom smislu, riskirate da sljedeći put sami platite svoje pivo. On je za njih glupi klaun i neuračunljivi ekstremist – i točka. Drugim riječima, Trump je sve ono što oni nisu. Biti pametan i umjeren ovdje, naravno, znači biti poput njih i dijeliti njihov stav, neku vrstu samoporicanja. Ako netko umjereno pije, znači da ne pije uopće. Ako je netko umjeren u hrani, znači da ne jede hranu koju voli. Iza zagovornika “umjerenosti” uvijek čuči neki moralni propovjednik koji vam retoričkim trikovima želi nametnuti vlastiti način života kao jedini prihvatljiv i dobar, bez obzira na to slagali se vi s tim ili ne. Inače ste glupi i neumjereni.
Intelektualci su dobri u ovim trikovima. Oni su jako korisni članovi društva u onim zajednicama kojima baš ne ide najbolje s osiguravanjem onoga što ljudi žele. Ako ste neuspješni u životu, bit će vam lakše naći opravdanje za to ako uza sebe imate prijatelja intelektualca. Zato su intelektualci, recimo, bili vrlo cijenjeni u socijalizmu, jer je za sve neuspjehe socijalističkog društva trebalo okriviti druge, neprijatelje socijalizma. Svakom diktatoru obavezno do nogu sjedi jedan intelektualac da mu bude dvorska luda i uljepšava svijet. Intelektualci su tako neophodni u društvima u kojima ljudi ne žele živjeti ili pak ne znaju što žele. Oni im objašnjavaju kako biti umjeren i odreći se svojih želja. To su društva u kojima Trump nije moguć. Jer, Trump nudi ljudima stvari koje oni baš žele. Trump nije moguć u diktaturi, jedino u demokraciji. Srećom, Amerika je još uvijek demokratsko društvo pa intelektualci tamo nisu na cijeni. To nije zato što su Amerikanci glupi, kako mi Europljani volimo predmnijevati, već zato što je Amerika društvo pismenih i pametnih ljudi, koji znaju što žele, pa im nisu potrebni ovlašteni tumači njihovih želja, takozvani intelektualci. Intelektualcima cijena pada s razinom pismenosti.
Trump je, dakle, simbol svijeta u kojem intelektualci nemaju naročitu prođu pa je jasno otkud potječe njihova averzija prema njemu i zbog čega ga smatraju neprihvatljivim ekstremistom. Intelektualci su uvijek lijevo jer ljevica je ta koja želi mijenjati društvo i ponuditi ljudima nešto drugo od onoga što oni žele. Theodor Adorno u svojoj studiji o “autoritarnoj obitelji” napravio je popis stvari koje u sebi kriju opasnost od fašizma i koje stoga treba odbaciti, a taj popis uglavnom se podudara s uobičajenim popisom želja i načinom života normalnih odraslih ljudi. Otuda ambicija ljevice da mijenja ljude, a ne da bude njihov glasnik. Ljevica je nedemokratska i antikapitalistička jer kapitalizam i demokracija žele biti sustavi koji će ljudima ponuditi stvari koje žele. Kad bismo željeli napraviti grubu razliku između socijalizma i kapitalizma, mogli bismo reći da je socijalizam sustav koji proizvodi ideje – recimo, socijalnu pravdu, samoupravljanje, bratstvo i jedinstvo – dok je kapitalizam sustav koji proizvodi stvari koje drugi ljudi žele. Zato intelektualci vole socijalizam, a ne vole Trumpa.
Trump je sve što intelektualci nisu, sve što oni preziru. On je za njih simbol kapitalizma i nepravde, ili, psihoanalitički rečeno, njihova trauma iz djetinjstva. On ih podsjeća – da upotrijebim poznatu metaforu – na njihova školskog druga iz klupe koji nije, poput njih, naročito volio knjigu niti je bio miljenik učiteljice, ali je zato bio kralj na velikom odmoru i sve su djevojčice jurile za njim. To je iskustvo oformilo njegov pojam pravde i nepravde. Njegovo znanje nije bilo na cijeni na velikom odmoru. Intelektualci rastu u učionici, u jednom hijerarhijskom sustavu, klanjajući se autoritetima. Trumpovci odrastaju na velikom odmoru, natječući se sa sebi jednakima, prema zakonu ponude i potražnje. Intelektualci vole Hillary jer ih ona podsjeća na njihovu omiljenu učiteljicu kojoj su se znali dodvoriti. Valja se nadati da će svijet nakon 8. studenog ipak više sličiti na razigrano školsko dvorište, a ne na memljivu učionicu sa strogom učiteljicom i njenim mezimcima iz prve klupe.
svaka ti cast gspodine novinaru, pun pogodak ali trebali ste napisat da tako zvani intelektualci sa Balkana specijalno oni koji su zavrsavali skole i skolice u Novom Sadu, Sarajevu, Osjeku, Splitu i da ih ne nabrajam su jos specijalniji