Evo nas i u drugoj godini, u kojoj nastavljamo s našim posebnim izdanjima VP-a koja su posvećena temama iz Drugoga svjetskog rata. Prošle godine, kao što znate, obradili smo četiri najvažnije vojske iz toga rata (Crvenu armiju, Amerikance, Japance i Wehrmacht). Naravno, ima tu još puno prostora za više, ima i drugih vojski, ni o objavljenima nismo sve rekli, ali mi smo i s ova četiri prošlogodišnja posebna broja barem malo popunili velike praznine koje postoje u literaturi na hrvatskom jeziku u pogledu ovih tema.
Ove smo se godine odlučili za drukčiji pristup. Nećemo o vojskama, nego o najvažnijim vojskovođama Drugoga svjetskog rata, prema našem izboru. I opet ponavljam, ima njih i više, ali ne možemo opet sve odjednom obuhvatiti, bitno je odnekud početi. Tako je pred vama prvi ovogodišnji posebni broj u kojemu prvi put na hrvatskom jeziku možete pročitati sve najvažnije o njemačkom vojskovođi Erwinu Rommelu, o kojemu piše vama već dobro znani pisac i odličan poznavatelj ove tematike, Mario Werhas. Rommelov je životopis itekako zanimljiv, a siguran sam da ćete u ovome broju otkriti i mnoge pojedinosti koje niste znali. Recimo, kako je moguće da je poslijeratna Njemačka jednome od svojih velikih razarača krajem 60-ih godina prošloga stoljeća nadjenula ime po Rommelu? U nas, nažalost, još kod mnogih vladaju ideološka ostrašćenost, stereotipi i neinformiranost kad je o riječ o ovome dijelu povijesti. Zato su ovi posebni brojevi itekako dobrodošli da te stereotipe pomalo ruše te da donesu toliko potrebne informacije.
Tko će biti sljedeći, to još neću otkrivati. Jedino ću reći da ćemo ove godine imati dvojicu njemačkih vojskovođa te dvojicu savezničkih. Ali to još neće biti sve. Kako se ove godine počela obilježavati stogodišnjica od početka Prvoga svjetskog rata, u pripremi su i teme za posebni broj ili više njih na temu o Velikom ratu. No o svemu ćete na vrijeme doznati, a mi ćemo se potruditi da sadržajem budemo što bolji i zanimljiviji.
Feldmaršal Erwin Rommel utjelovljuje dvojbu u kakvoj se odgovorni general može naći u totalitarnom sustavu. General, prema latinskim korijenima generalis, "netko je tko je za sve odgovoran". Rommelova je tragičnost u tomu što je on, koji nikada nije doznao za razmjere genocida, bio izrazito utjelovljenje vojničkih kreposti - i pritom u službi zločinca. Njegova supruga Lucie izjavila je nakon rata: "Tako je završio život čovjeka koji je sebe stavio u službu domovine". Rommelova je tragičnost upravo u toj samoobmani. Subjektivno je služio domovini, a objektivno diktatoru. Rommel je naposljetku uspio shvatiti da je to poistovjećivanje lažno. Uspio se okrenuti od nekad obožavanog Hitlera. Ako je istina da su veliki ljudi sposobni uvidjeti pogreške i posljedice svojih postupaka te iz temelja promijeniti način mišljenja, tada je Rommel velik. Bio bi još veći da je napravio još jedan korak i usudio se pružiti aktivan otpor. Ali pruski feldmaršali ne dižu pobune, pa bili oni i iz Švapske. Rommelov sin Manfred izvukao je pouku iz života svojega oca: "Sekundarne kreposti poput poslušnosti, discipline i hrabrosti divne su dok god služe primarnim krepostima: čovjekoljublju ili istini. Ali ako samo služe Adolfu Hitleru i njegovu čudnovatom pojmu domovine, tada postaju svoja suprotnost".
Tko je bio Rommel, koje je njegovo porijeklo, kakva mu je bila mladost, gdje je ratovao u Prvome svjetskom ratu, zašto je dobio nadimak "Pustinjska lisica" u Drugome svjetskom ratu, koja je bila njegova uloga na Zapadnom bojištu, je li znao za atentat na Hitlera 1944. i na kraju, zašto je morao počiniti samoubojstvo? Na sva ta pitanja odgovore ćete dobiti u ovom posebnom broju VP-a!
132 stranice, 69 fotografija i ilustracija za samo 29,90 kuna na svim kioscima od petka, 28. 3.
okrenuo je ledja hitleru isto ko I drugi sto su okretali, vidjeli da su ispusili I da rujo dolazi na vrata. a dotad bili svi veci naacisti od samog hitlera.