Ivica Puljak u petak održao konferenciju za tisak na kojoj je bilo prilično teško razlučiti govori li na njoj HDZ-ov šerif ili progresivni gradonačelnik Splita koji je u kampanji najavljivao podizanje letvice političkog morala.
Cijeli narativ Ivice Puljka neodoljivo je podsjećao na tehnokratski meta jezik na koji su nas navikli visokorangirani politički akteri.
Tehnokratski meta jezik neminovno uključuje sljedeće lingvističke konstrukcije: 'Neka institucije rade svoj posao', 'poštujmo presumpciju nevinosti', 'još nemamo uvid u širu sliku'... Upravo je takvim i sličnim jezičnim manevrima splitski gradonačelnik po tko zna koji put pokušao opravdati svinjariju svog zamjenika Bojana Ivoševića zbog kojeg ga je DORH optužio za kazneno djelo prijetnje izrečene novinarki Slobodne Dalmacije. Prijeti mu pet godina zatvora.
Međutim zašto to Puljak radi? Zašto permanentno gleda kroz prste čovjeku koji je od stupanja na funkciju do danas imao niz incidenata vezanih uz ponašanje koji nimalo ne doliče čovjeku koji obnaša drugu najvažniju funkciju u drugom najvećem hrvatskom gradu?
Prvo se uoči lokalnih izbora prošle godine otkrilo za Ivoševićev gnjusan antisemitski ispad. Kad je stupio na vlast, ušao u odijelu i sjeo u limuzinu počeo je udarati šakama o zid, političkim oponentima govorio je da će im "prebrojati obiteljsko stablo", a zatim je nezadovoljan medijskim tretmanom nazvao urednicu lokalne tiskovine i kazao da će joj se "napiti krvi".
U isto vrijeme pročulo se za Puljkovo pjevanje ustaških pjesama. Afere su uskoro počele izlaziti jedna za drugom. Puljkovi ljudi u Upravnim vijećima i Nadzornim odborima dali su otkaz čistačici s invaliditetom zbog političke odmazde, a govorili su da to nije istina. Snimke su ih potom demantirale.
Zatim je otkriveno kako je u niz gradskih tvrtki podobnim političkim kadrovima isplaćena unosna otpremnina da bi isti ljudi opet bili zaposleni na istu poziciju preko raznih ugovora o poslovnoj suradnji. Otkrilo se da je Puljak htio biti široke ruke kad su u pitanju njegovi kućni prijatelji i donatori stranke Centar. Pokušao je Puljak i pogodovati poduzetniku Vicencu Blagaiću i ustupiti mu gotovo na dva mjeseca usred sezone Zapadnu obalu bez naknade.
Sve te afere i aferice bile su razlog pucanja koalicije u Gradskom vijeću. Prvo je vladajuće napustio SDP-ov Ante Franić da bi zatim istupio i iz svoje stranke. Nedugo nakon toga Puljak je otkazao suradnju i dvojici preostalih SDP-ovih vijećnika. Većina je nestala, a grad je završio u svojevrsnoj političkoj blokadi.
A onda se ukazao Most. Ta stranka s troje vijećnika pružila je Puljku potporu za izglasavanje proračuna i time ga praktički spasila od blamaže i novih izbora.
Važno je napomenuti da splitski Most u tom smislu nije trgovao i nije ništa tražio. Samo nije htio biti destruktivni i rušilački faktor koji bi ostao upamćen kao stranka koja je srušila progresivnog i uljudnog gradonačelnika koji napokon u Splitu želi nešto raditi.
No, bez obzira na podršku Mosta, od prvog je dana bilo jasno da je riječ o neprirodnoj suradnji. Most je iz prikrajka konstantno "bacao bombe" i na neki način uvjetovao svoju daljnju podršku Puljku. Kako bi izlazile afere, tako je Most gubio živce. Svjesni su bili da su već su iznevjerili dio svog biračkog tijela što su uopće stupili u suradnju s Puljkom. Zar mu sad trebaju i držati ljestve u nefunkcionalnom vođenju grada?
Međutim i Mostu je prekipjelo. Jučer je splitski ogranak te stranke jasno artikulirao da je podizanje optužnice protiv Bojana Ivoševića za njih jasan i nedvosmislen razlog za njegov odlazak.
Puljak pak tehnokratskim meta jezikom tvrdi da neće donositi ishitrene poteze i da optužnica još nije potvrđena te da ne može hipotetski pričati o budućnosti. Rečenice koje smo navikli slušati od prosječnih HDZ-ovaca, SDP-ovaca, Kerumlija...
Stječe se dojam da Puljak ne želi razriješiti Ivoševića niti mu sugerirati da sam odstupi. To u prijevodu znači da će ostati bez podrške Mosta, da će postati gradonačelnik bez većine u gradskom parlamentu, a što će uslijediti dugotrajnom i mukotrpnom političkom blokadom. U vrijeme kad Splitu nasušno trebaju strateški projekti, privlačenje investicija, infrastrukturno uređenje, novi GUP...
No vratimo se na bit ovog teksta. Kad je Ivošević prijetio novinarki onda je Marijana Puljak, supruga Ivice Puljka koja ne obnaša nijednu funkciju u gradu Splitu kazala kako će Ivoševića uputiti na radionicu na kojoj će vježbati svoje komunikacijske vještine.
To zvuči prilično bizarno. Pa upravo je ona svih ovih godina bila predvodnica na frontu političkog morala. Sazivala je presice, davala intervjue, gostovala u TV emisijama, podizala kaznene prijave, govorila o uređenom društvu te optuživala HDZ, SDP i Željka Keruma za ona obrasce ponašanja koje sada praktično kopiraju njezin suprug i njegov zamjenik.
Ali situacija je, ponovimo, bizarna. Ispada da je Željko Kerum u politici podigao letvicu političkog morala više i odlučnije od Ivice Puljka.
Dovoljno je sjetiti se situacije iz 2017. godine kad je protiv tadašnjeg predsjednika Gradskog vijeća Jure Šundova, inače Kerumovog bliskog partnera podignuta optužnica zbog sumnje da je lažirao dokumentaciju o svom ratnom putu i da je kao lažni vojni invalid iz državnog proračuna nezakonito isisao sto tisuća kuna.
On je odstupio s funkcije.
A odstupio je, podsjetimo, zato što se tadašnja splitska vijećnica Marijana Puljak strahovito angažirala da taj slučaj bude toliko dugo medijski praćen da u jednom trenutku postane zbilja politički teret grada Splita.
Danas je zamjenik njezinog supruga u identičnoj poziciji, s optužnicom nad glavom. A ona bi ga slala na radionice, a njezin suprug govori da ne može pričati hipotetski o tome dok ne dobije uvid u pravni spis.
Bizarno? Licemjerno? Koja je prava riječ za opisati ovakvu vrstu jeftinog politikantstva?
Tri su moguća razloga zbog kojih se Puljak ovako ponaša.
Prvi je razlog taj što smatra da bi razrješenjem Ivoševića ugrozio svoj politički kredibilitet. To je klopka obavijena iracionalnim egom u koju prije ili kasnije naprosto upadnu svi političari kad dođu na vlast. Ne odriču se svojih suradnika pa čak i onda kad je bjelodano da su u sivoj zoni. Smatraju da će time izgubiti politički kapital, a pritom nisu svjesni da su se samo utopili u sivilu hrvatske politike. Hrvati nisu naročito politički lucidni, ali dobro pamte grijehe vladajućih. Dišpetni Splićani pogotovo.
Drugi razlog može biti Puljkov strah od Bojana Ivoševića. Naime, Ivošević je poznat kao temperamentan čovjek visoke taštine i agresivne verbalizacije. Ako bi se Ivošević osjetio izdanim onda je moguće da bi krenuo u osvetnički pohod spram Ivice Puljka i "pio mu krv". Pao bi i sa sobom bi povukao sve ostale. Nešto što smo nedavno gledali kod Zdravka Mamića i afere sa sucima.
Treći i najizgledniji razlog očituje se u Puljkovoj pretpostavci da su novi izbori u Splitu uskoro izvjesni pa će mu u tom smislu Ivošević opet trebati kao što mu je trebao i prošle godine. Ostaje pitanje koliko Bojan Ivošević u Splitu kao politička jedinka može donijeti glasova. Vjerojatno nedovoljno da bi samostalno ušao u Gradsko vijeće. Međutim, ono što Bojan Ivošević ima, a Ivica Puljak nema zove se energija. Dok Puljak drži govore na meta jeziku, Ivošević će gaziti po prašnjavom terenu, tiskati i dijeliti letke, birače vući za rukav i raditi gerila marketing po Facebooku kao pit bull.
Još gori od ovoga "simpatičnog" laznjaka Puljka su samo još njegovi zetoncici iz Mosta