Sadašnji i bivši radnici sisačkog Herbosa, njih 200-injak, izašli su danas na ulice kako bi prosvjedom upozorili na probleme u ovoj tvrtki koja je otišla u stečaj. Naime, kao glavnog krivca za propast nekoć uspješne tvrtke smatraju državne institucije koje već sedam godina ignoriraju sindikalne dopise o nepravilnostima u tvrtki koja je u privatnom vlasništvu, a najveći je dioničar Siščanin Mijo Ivanković. Dok je obitelj Ivanković kupovala HOTO vile i skupe automobile, tvrtka se zaduživala i srljala u propast.
Od studenog 2004. godine šaljemo dopise Poreznoj upravi, USKOK-u, Općinskom i Županijskom državnom odvjetništvu, a 2006. i glavnom državnom odvjetniku da nešto u tvrtki nije dobro. Kroz Herbos su prošle svakakve tvrtke, koje su izašle bogatije, a Herbos je svakim danom sve više propadao. Upozoravali smo sisačku Poreznu upravu da nam se ne plaćaju doprinosi, no godinama nisu ništa poduzeli i tolerirali su takvu praksu, kazuje nam sindikalni povjerenik Sindikata EKN-a u Herbosu Ilija Radojčić. Porezna je ipak, tek prije koji mjesec, pokrenula zahtjev za stečajem zbog neplaćanja doprinosa, nakon sedam godina šutnje. Uprava i sindikat su predlagali da država uđe u vlasništvo Herbosa, putem Modela C, no od Ministarstva financija nije bilo odgovora.
Naime, Herbos je danas dužan oko 160 milijuna kuna, najviše državi, a od toga je dug radnicima za neuplaćene doprinose 40 milijuna kuna, od čega je 17 milijuna kuna kamata. Plaće su radnicima isplaćivane s ponekim mjesecom zaostatka, no doprinosi državi nisu plaćani. Radnici smatraju da je pravovremena reakcija institucija mogla spriječiti propast tvrtke i stečaj. Stoga su tijekom prosvjeda obišli Općinsko državno odvjetništvo, policiju, zgradu Županije i Gradsku vijećnicu, no nitko im se nije obratio. Gradonačelnik, koji je bio zauzet snimanjem božićne čestitke, poslao je glasnogovornika Grada, no radnici mu nisu dali da im se obrati.
Današnje stečajno ročište na Trgovačkom sudu u Sisku trebalo bi odlučiti hoće li i tijekom stečaja biti nastavljena proizvodnja u tvornici, no i u tom slučaju svi radnici neće biti vraćeni na posao. Prosjek starosti zaposlenika Herbosa je 47 godina, i 22 godine staža, i jasno je da, na tržištu rada, nisu više konkurentni. Agonija tvrtke traje godinama, a s godinama se i broj radnika smanjivao. Tako je 2004. stotinjak herbosovaca proglašeno viškom i poslano na cestu, a jedna od njih je bila i Jadranka Radojčić, supruga sadašnjeg sindikalnog povjerenika. Našla sam se na cesti 2004. zajedno s kolegama. Već tada se vidjelo da ova tvrtka ne ide dobro. Imala sam tada 42 godine i cijeli svoj radni vijek provela u toj tvrtki. Do danas nisam dobila 26.000 kuna otpremnine, na sudu sam s bivšom tvrtkom, a od tad sam u redu na Zavodu za zapošljavanje. Sad mi i mužu prijeti otkaz. Imamo sina studenta, ne znamo kako ćemo dalje, rekla nam je u suzama Jadranka, koja je sudjelovala u prosvjedu. No, u prosvjedu nisu sudjelovali radnici sisačke Željezare, koji su otkaze dobili prošli tjedan.
Ugašena je Željezara, koja za sobom vuče nekoliko stotina radnika kooperantskih tvrtki, gasi se Herbos, koji ipak možda iz stečaja izađe zdraviji, a prvog siječnja u Sisku gasi se i keksara, podružnica Swissliona Rodoljuba Draškovića, čime 40-ak radnika također završava na cesti. Kako su i radnici Herbosa danas u povorci uzvikivali “od jednog grada rada Sisak postaje grad jada”, a ostaje dojam da su, svojim neradom, tome pripomogle i državne institucije te nesposobne vlasti na svim razinama.
Iako se na Trgovačkom sudu u Sisku trebalo odlučivati o načinu provedbe stečaja u Herbosu, odluka je zbog nedolaska predstavnika uprave Mije Ivankovića odgođena do 27. prosinca.
Ne treba nama industrija imamo modne piste pa kako smo najljepša nacija nema zime za posao i dolare.