Djeca, i ne samo djeca, znaju je pod nadimkom “doktorica Lila”. Statistika kaže da je od rujna 2015., kada je u zagrebačkoj bolnici Srebrnjak krenula u svoju prvu “vizitu”, do današnjeg dana svojom pojavom, igrom, pjesmom i zabavom u čak 326 vizita razveselila one kojima je to bilo potrebno, i velike i male.
A sada je svi oni imaju prilike upoznati u istoj ulozi, ali u posve novom, bajkovitom obliku, kao lik u nedavno objavljenoj slikovnici “Lila”, koju je ilustrirala Andreja Jandrečić. Slikovnica će pobuditi dječju znatiželju i odvesti djecu u maštoviti klaunovski svijet, prepun obojenih dogodovština i obojenih nosova. Baš kao što to dr. Lila, pravim imenom Nina Sabo, već godinama čini pred ozarenim dječjim licima, razvučenima u iskreni osmijeh.
Jer, to je jedina moguća nagrada za ovu 37godišnju članicu riječkog tima Crvenih nosova – klaunova doktora. Za one koji možda ne znaju, oni nisu liječnici, oni su mahom umjetnici, posebno educirani za rad s bolesnom djecom, starijim i nemoćnim osobama te s djecom i mladima s teškoćama u razvoju, a njihova je misija i u najtežoj situaciji pronaći iskricu sreće i razlog za osmijeh te ga dijeliti s onima koji žude za radošću. Slikovnica “Lila” i dr. Lila osobno stoga su proteklih dana stigli tamo gdje je osmijeh najpotrebniji: a gdje drugo nego na potresom razrušenu Banovinu. S družinom Crvenih nosova predstavili su pa i darovali stotine slikovnica u dječjim vrtićima u Glini, Petrinji te privremenim stambenim objektima u Maloj Gorici, Sisku i diljem Sisačkomoslavačke županije. Naša sugovornica prepuna je dojmova.
Plačeš kada dođeš doma
– Bilo je jako lijepo stati pred 50ak dječice u vrtiću. Bez obzira na potres, oni su samo djeca, željna igre i smijeha. Kako ja nisam imala osjećaj u tom trenutku da su to djeca koja se tresu svaki dan, vjerujem da su i oni barem na kratko zaboravili na brige. Kada smo posjetili kontejnersko naselje, već se osjetila malo drukčija energija, jer tu živi šačica djece sa svojim zabrinutim roditeljima, što je posve normalno jer je budućnost neizvjesna i to, razumljivo, utječe i na djecu, ali kad se zaigraš i kad se oni zaigraju, sve je ljepše i vedrije. Mi klaunovi pokušavamo probuditi zdrav i bezbrižan dio dječje psihe i sigurno da je sve to bilo emotivno i njima i nama. Uoči nastupa razmišljaš o svim scenarijima i što ako se dogodi potres baš u tom trenutku, ali jednom kad staviš nos i izađeš pred djecu, svega toga nestane. Dok radiš ne razmišljaš o nedaćama jer ne možeš odraditi svoje osim otvorenog i punog srca, a ako moraš plakati, plačeš kada se vratiš kući, kada djeca to ne vide – kaže Nina, čija je životna priča podjednako uzbudljiva i dinamična poput njezine junakinje iz slikovnice.
Rodom Osječanka, odrasla je u Umagu, studirala u Zagrebu gdje je i završila svoj prvi studij filozofije i religijske kulture. Prije sedam godina odselila se u Rijeku, gdje živi i danas, gdje je završila poslijediplomski specijalistički studij “Gluma, mediji i kultura”, a nakon studija izabrana je u zvanje asistentice na kolegiju Gluma. Sinkronizirala je animirane filmove, pisala, režirala i glumila u predstavama za djecu i odrasle, a djeluje i kao voditeljica umjetničke organizacije Clou, koja se bavi autorskim projektima za djecu i odrasle. No klaunovi doktori su ispred svih njezinih brojnih obaveza.
– Suradnja s Crvenim nosovima počela je dok sam živjela u Zagrebu, gdje sam se susrela sa svojim prvim klaunom na jednoj radionici, u vrijeme kad se organizacija tek formirala i zaljubila se u tu priču. Kada su tražili nove klaunove za riječki tim, javila sam se na audiciju i prošla sam. Potom ideš na edukaciju, što podrazumijeva da prvih nekoliko puta ideš s kolegama koji u pravilu idu u paru, kao treći klaun, u kostimu, promatraš sa strane pa se pomalo uključiš. I, evo me, već gotovo šest godina standardni sam dio ekipe – prisjeća se Nina, dodajući kako su klaunovi doktori većinom glumci, glazbenici, plesači i ulični klaunovi, ali u svoje redove primili su čak i jednog željezničara, Marija.
Traže se, mahom, umjetnici sa senzibilitetom i nekim predznanjem, što čak nije strogi preduvjet, ali je lakše, tumači Nina, ako klaunovi imaju neko znanje vezano uz nastup pred publikom. Prve zagrebačke “vizite” odradila je, dakle, na Srebrnjaku, na Rebru, u Dječjoj bolnici u Klaićevoj, na Klinici za tumore. Otkako živi u Rijeci, ključno “radno mjesto” Nine Sabo, odnosno doktorice Lile, Dječja je bolnica Kantrida, a prije nekoliko godina prve susrete s mladima imala je i na Odjelu adolescentske psihijatrije, ali i u Domu za starije i nemoćne Kantrida.
– Trenutačno ne možemo ni u Dom ni u bolnicu zbog epidemije i zato smo krenuli u Dom za nezbrinutu djecu u Lovranu, gdje se s djecom družimo ispred doma. Kad sam prvi put, nakon devet mjeseci zooma i klauniranja preko ekrana, vidjela djecu ispred sebe, sva sam bila zbunjena i nisam znala kud bih sa sobom od sreće. Jer, oni nas trebaju, i bolesna i nezbrinuta djeca i usamljeni stariji ljudi – kaže Nina.
Humor povezuje
A glavni rekviziti svake klaunovske vizite su humor, igra i emocija, objašnjava Nina. Humor povezuje djecu i roditelje, olakšava komunikaciju između medicinskog osoblja i djeteta na liječenju. Humor pomaže u odvraćanju pažnje od bolnih i neugodnih pretraga te smanjuje dosadu koja je čest gost na dugotrajnim boravcima u bolnici. Klaun u bolničkoj sobi stvara okruženje u kojem igra i djetinjstvo imaju veću snagu od dijagnoza i straha. Klaun dijete stavlja ispred njegove bolesti i na trenutke mu vraća život kakav je vodio prije ulaska u bolnicu.
– Budući da pravi doktori rade ozbiljan posao i nemaju vremena stavljati crvene nosove i klaunirati, mi smo druga strana priče, svojevrsni ispušni ventili toj djeci. Nekad im kažemo da ćemo sada napraviti mali smiješni pregled, a nekad ih zafrkavamo da tražimo članove benda s kojima ćemo otići na Doru – smije se Nina.
Jer, njezini Crveni nosovi rade smiješan, ali istodobno i uistinu ozbiljan posao. Tijekom 10 godina postojanja u 19 hrvatskih gradova posjetili su 164.656 ljudi, mahom djece, no ta se brojka mijenja i raste. Brojke još kažu da su 43.800 dana proveli u svojim vizitama i neće stati jer, kažu, smijeh liječi. Dok vi čitate ovaj tekst, Nina i društvo opet su na Banovini, tamo gdje je najpotrebnije!
Povodom godišnjice uvođenja represivnih mjera kojima su nam oduzeta temeljna prava i slobode, pravo na rad, kretanje, disanje i ljudsko dostojanstvo, 20.03.2021. organizira se SVJETSKA POVORKA ZA SLOBODU I DEMOKRACIJU u svim zemljama svijeta 💥🌍 Ne propustite biti dio ovogg događaja i pridružite se povorci u najbližem gradu s početkom u 12 sati: 🔸️ZAGREB: Trg Kralja Tomislava prema Trgu Bana Jelačića 🔸️SPLIT: ispred Banovine prema Rivi i Peristilu 🔸️ZADAR - ŠIBENIK: Šibenik Vidici prema Poljani 🔸️OSIJEK: Tvrđa prema Trgu Ante Starčevića 🔸️DUBROVNIK: Stradun VAŽNO‼️ Vidljivost objava na Facebooku i drugim društvenim mrežama je vrlo loša, stoga pošaljite ovaj poziv svojim prijateljima i poznanicima osobnim pozivom! #WeWillAllBeThere