Deveti je dan potrage za Antonijom Bilić, 17-godišnjakinjom iz sela Krička nedaleko od Drniša, koja je posljednji put viđena 7. lipnja dok je stopirala na Čikolskom mostu. Je li uistinu ušla u kamion s bijelom kabinom i plavom ceradom, kako to tvrdi očevidac, i sjela pokraj muškarca u tridesetima, zalizane crne kose, policija još istražuje.
U zagrebačkoj tvrtki u kojoj navodno radi potencijalni sumnjivac, vozač kamiona iz Ogulina, kojeg je nakon što je objavljen fotorobot “prepoznao” mladić iz Karlovačke županije, nam, jer nije bilo direktora, nisu kazali jesu li njihovi vozači prošli tjedan vozili na drniškom području. Čak nisu bili ni sigurni imaju li zaposlenika iz Ogulina. Mladić koji misli da je prepoznao vozača kamiona s fotorobota kaže nam da je zvao policiju i da čeka njihov dolazak. Rekao je još i da tog muškarca posljednjih dana nije vidio.
Puno dojava
U sveopćoj potrazi za Antonijom na internetu se pojavila i informacija o uhićenju u Rijeci, ali policija to opovrgava i naglašava kako zapravo provjeravaju sve dojave građana, ispituju alibije onih koje je netko “prepoznao”... A takvih je dojava jako puno, ljudi zovu i policiju i obitelj, šalju mailove, prijavljuju kad negdje ugledaju kamion s bijelom kabinom i plavom ceradom. Na žalost, sve je to, barem zasad, bez uspjeha.
U potrazi za fantomskim kamionom i vozačem policija danima pregledava snimke svih nadzornih kamera na autocestama i benzinskim crpkama. Pregledali su već sate i sate i materijala, ostalo im je još toliko jer pregledavaju sve snimljeno od tog utorka do danas.
Antonijinoj obitelji iz Tifona su odgovorili da su nakon njihova upita pregledali svoje kamere, ali nigdje nisu uočili kamion koji bi odgovarao traženom opisu. Provjera će zapravo biti dvostruka jer i te snimke pregledava policija.
A stožer potrage za Antonijom Bilić nalazi se u PU šibensko-kninskoj i njime rukovodi načelnik kriminalističke policije Zdravko Sedlar. U timu je još osam policajaca educiranih za potrage, opći kriminalitet, organizirani kriminalitet, maloljetničku delinkvenciju... Još 50-ak policajaca iz te uprave na terenu traži Antoniju.
– Naravno da smo ozbiljno shvatili nestanak djevojke. Sve dojave koje dobijemo, a ima ih jako puno, odmah preusmjeravamo prema policijskim upravama na čijem je području potrebno napraviti provjeru. U potragu su uključene sve policijske uprave – kaže Marica Kosor, glasnogovornica PU šibensko-kninske.
A ljudi iz svih krajeva javljaju da su vidjeli Antoniju – u Dubrovniku, Zadru, Rijeci, Hrvatskoj Kostajnici, Karlovcu, Vinkovcima, Osijeku... Antonijine fotografije zalijepljene su na mnogim mjestima. I na ulazu u restoran Žganjer, desetak kilometara udaljen od Karlovca. Baš je netko na Facebooku ostavio komentar da ju je tamo vidio u petak. Ali, zaposlenice restorana kažu nam da je uistinu kod njih bila djevojka jako slična Antoniji pa su je pitali je li to ona.
– Pokazala nam je osobnu i vidjeli smo da se zove Irena. Zatim je stala pokraj fotografije nestale djevojke pa smo zaključili da joj je stvarno slična – kazali su nam u restoranu Žganjer.
Antonijina sestra Ana kaže da i oni sve dojave koje dobiju javljaju policiji. I čekaju. Poziva imaju svakakvih, nude im se i usluge raznoraznih vidovnjaka, što obitelj, kaže Ana, ne želi. Uslugama ljudi s “nadnaravnim sposobnostima” ne koristi se ni policija. Uglavnom za tim metodama posežu obitelji provodeći svoju istragu paralelno s policijskom:
– Pozivamo sve ljude da u srijedu u podne s Antonijinim fotografijama izađu u središta svojih mjesta i gradova i pomognu nama u potrazi, da naša sestra ne padne u zaborav – apelira Ana Bilić.
Iako svakim danom neizvjesnost u sudbinu njezine sestre raste, Ana Bilić vjeruje u najbolje. Kaže da obitelj ima snage još tri puta oblijepiti cijelu Hrvatsku Antonijinim fotografijama te moli ljude da im u tome pomognu:
– Vjerujem da policija radi svoj posao. Ali, molim ih da požure, da surađuju jedni s drugima – ponavlja već danima Ana Bilić.
Otmice u trokutu
Osim Antonije Bilić, na tom su području, za koje sad neki kažu da je zapravo ukleti trokut, gdje javni prijevoz nije dobro reguliran, pa mladi često autostopiraju, nestale još dvije djevojke – 17-godišnja Anđela Bešlić i 21-godišnja studentica Kristina Šušnjara. Anđela je nestala u noći 2. ožujka 2002. na povratku kući iz diskoteke San Remo, samo stotinjak metara od svoje kuće u mjestu Suhač. Mjesec dana od nje nije bilo ni traga ni glasa, a na kraju su pronašli njezino tijelo u kamenjaru Vidovo u blizini njezina rodnog mjesta. Istragom je utvrđeno da su je 3. ožujka silovali Ivan (41) i Pavle Bulj (48), a potom, sve dok nije izdahnula, mlatili do smrti. Zbog ubojstva Anđele Bešlić osuđen je Ivan Bulj, a njegov rođak oslobođen je u nedostatku dokaza.
Također u kamenjaru u Donjem Docu pronađeno je i tijelo Kristine iz Vedrina kod Trilja. Njoj se trag izgubio 5. siječnja 2008. kad je oko 2 sati stopirala na mostu u Trilju.
Planirala se naći u Sinju s prijateljicama, odnosno zabaviti se u disku San Remo u Sinju. Dva dana poslije njezino golo tijelo, s jaknom prebačenom preko lica, pronađeno je u blizini mosta. Za njezino ubojstvo na 31 godinu zatvora osuđen je Luka Pezelj, njezin poznanik, koji ju je kobne večeri pokupio u Trilju te povezao svojim golfom. Umjesto da je preveze, kao što su se dogovorili do Sinja, odveo ju je na pusto mjesto. Kada je odbila s njim imati seksualne odnose, skinuo ju je i tukao do smrti francuskim ključem.
meni fotorobo lici na Stipu Drvisa