Borili smo se s njom - ovim se riječima sinoć Judo klub Lika oprostio od svoje dugogodišnje članice, 15-godišnje Anamarije C., koja je preminula od ozljeda zadobivenim u potresu.
Tužna je vijest stigla poslijepodne iz Klaićeve, u kojoj je djevojčica provela jedan dan na jedinici intenzivnog liječenja, ali se, unatoč naporima liječnika, nije uspjela izvući. Stradala je na svojoj adresi, u Đorđićevoj 13, gdje je živjela u stanu u suterenu, a u vrijeme potresa, na nju je pala greda.
Koliko je djevojčica bila posebna, kažu oni koje su je poznavali, svjedoče i njene aktivnosti još u Osnovnoj školi Ivana Merza, koju je pohađala. Sudjelovala je ondje, između ostalog, i u radionici hrvatskog znakovnog jezika, nakon koje su učenici uključeni u spot grupe Ljetno kino, koja je obradila “Ruke” Darka Rundeka. Upravo Anamarija jedna je od djevojčica koja je osobama s oštećenjem sluha omogućila da im “duša ne gine od tišine”. U Đorđićevoj ulici, govore susjedi, živjela je s bratom i roditeljima, u stanu u kojoj je prije stanovala njena baka.
Upravo je ta ulica najteže stradala u jučerašnjem potresu, koji je Zagreb pogodio s 5.5 po Richteru i uzeo premladu žrtvu. Ozlijeđeno je još 27 osoba, a više od 600 je objekata stradalo. Noć su, zato, brojni Zagrepčani proveli u Cvjetnom naselju. U domu, ali ne vlastitom, i to je ono što im najteže pada.
Izletjeli samo u pidžamama
– Želimo samo da što prije sve prođe i da idemo doma. Oka sklopila nisam, spavala je samo ona, i to jako kratko – govori nam jedna mlada žena i pokazuje na svoju djevojčicu koja po dvorištu doma na Cvjetnom zaigrano lovi balon.
Kako se zove, ne želi nam otkriti, a svoje dijete opominje da se vrati i ne ide među ljude.
– Opominju me kad se nekamo zatrči, što razumijem, ljudi se paze, i mi se pazimo. Ovaj je balon našla i sad joj je to glavna zanimacija budući da iz kuće nismo uspjeli pokupiti gotovo ništa od igračaka – govori nam ta majka dok malena sjeda pored nje, a u ruci joj i dalje napola ispuhani balon na helij s natpisom “Happy birthday”, zaostao vrlo vjerojatno od nekog studenta kojem su prijatelji za još jedan krug oko zemlje zaželjeli samo najbolje.
Htjeli su to sebi i, kažu nam, Ljiljana i Dragutin Kovač, sestra i brat koji su u dom stigli iz Markuševečkog Popovca, epicentra jučerašnjeg potresa od 5,5 po Richteru.
– Bratu je nedavno operiran kuk, a ja sam prije mjesec dana stigla također s rehabilitacije. Mislili smo, sad ćemo malo raditi po kući i oko nje, uživati. A onda se dogodi ovo – govori Ljiljana Kovač dok njezin brat odlazu obližnju menzu po topli obrok.
Ručak je, a na jelovniku varivo. Ima i kruha, koja jabuka, a ona djevojčica s balonom nosi i čokoladicu. Kaže, dale joj tete. S druge strane dvorišta, Ljiljana Kovač pali cigaretu.
VIDEO: Vojska na Trgu bana Jelačića sanira štetu od potresa
– Kuća nam je drvena – nastavlja pa objašnjava da su zidovi popucali, a cigle popadale. Još joj sve djeluje pomalo nestvarno, ali prisjeća se i jučerašnjeg dana.
– Kad se to ujutro dogodilo, samo smo izletjeli iz kuće. U pidžamama, bez čarapa, bez ičega. Vani smo i ostali, dok nisu došli dečki iz civilne zaštite. Oni su nam rekli da u kuću više ne smijemo, osim da uzmemo nužne stvari za selidbu u studentski dom. I evo nas ovdje – pojašnjava Ljiljana Kovač, a njezin brat Dragutin dodaje da jednostavno nemaju kamo otići. Poznaju svoje susjede, koji su se također morali iseliti, a izvan grada nemaju nikoga.
Svoje je, zato, dalje od metropole poslao Drago Huzanić. On je iz Vidovca, ali trenutačno također stanovnik Cvjetnog naselja.
– Žena i djeca otišli su k rodbini u Glinu, a moja majka ne želi iz kuće u Vidovcu. Ostala je u prizemlju i ne da se – kaže nam Huzanić, koji je u Zagrebu ostao da se može pobrinuti za mamu, bude li potrebno. Ali za mjesto u domu upisao je i sina jer on će se vratiti.
– Član je vatrogasnog društva i želi sad pomagati. Mjesta ovdje ima, mislim da će biti dovoljno i za njega da se smjesti – govori taj Vidovčanin dok iza njega dolaze novi ljudi ne bi li se na porti doma prijavili za ostanak. Prvu ih je noć ondje prespavalo šezdesetak, a kako je kapacitet oko 1500 kreveta, kažu nam na porti, svi koji ne mogu u svoje stanove i kuće, dobrodošli su. A kad će one biti pregledane, ovisi o statičarima, koji su već jučer, na poziv Hrvatske komore inženjera građevinarstva, bili na raspolaganju.
VIDEO: Potres oštetio katedralu
Dvojica od njih su i Luka Ivančić i Domagoj Orehovec, koje srećemo u Žerjavićevoj. Na licu im maske, a u rukama zeleni, narančasti i, oni najgori, crveni papiri. Prve lijepe na one zgrade u koje se stanari mogu odmah vratiti, one druge na one koje su djelomično uporabljive, a crvene dobivaju zgrade koje nisu sigurne za stanare. Do našeg susreta s njima, provjerili su četiri kućna broja.
– Očekivali smo čak da će stanje biti i gore. Primjerice, ova zgrada iz koje smo sad izišli djelomično je uporabljiva jer bi se u nju, recimo, mogli vratiti stanari, ali njezin je vrh, krov i dio fasade opasan za pješake i automobile – govori nam taj dvojac pa pokazuje vjerojatno najgledaniji prizor na svim vijestima, hrpu cigli ispod koje se jedva nazire automobil.
Obvezno se pazite
Sam je pločnik u Žerjavićevoj, kao i u gotovo cijelom centru grada, ograđen trakama jer hodati se u blizini zgrada, zbog opasnosti da se još nešto ne odlomi i padne, ne smije. Hodaju, zato, Zagrepčani i po zelenom valu, i sredinom ostalih prometnica, što bi vozače inače poprilično iritiralo, dok su jučer pristojno propuštali pješake, a i posebno pazili da voze polako. Nije to bilo ni teško jer onih koji hodaju, a i onih koji voze danas se u centru moglo nabrojiti na prste dvije ruke. Bili su, zato, ondje vatrogasci, koji su pregledavali stanje krovova i rušili dijelove zgrada koji su prijetili da se strovale na nogostup. Zagrebačkim su se vatrogascima u akcijama, rekao je Siniša Jembrih, zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe grada Zagreba, pridružili kolege iz drugih gradova.
– Stigao nam je Varaždin, Sisak, Bjelovar, Karlovac, Slunj, a tu je i Virovitica – kazao je Jembrih, a Karlovčane smo sreli i sami, hodajući jučer Palmotićevom ulicom.
– Ide, ide – viknuli su nam s dizalice, a mi smo se uputili prema Đorđićevoj ulici, u kojoj je na dan potresa stradala 15-godišnja djevojčica. Zgrada na uglu Petrinjske i Đorđićeve, koju je prije pet godina umjetnik Lonac oslikao velikim školjkama, dodatno se urušila i potpuno su ogoljena dva posljednja kata. Redovito je obilazi i policija.
– Ne želimo da se bilo tko ovdje zadržava – kažu nam policajci, a mi primjećujemo kako je voćarnica nasuprot te zgrade dobila naljepnicu “Uporabljivo” te najnormalnije radi.
Odande krećemo prema samom Trgu bana Jelačića, a usput srećemo djelatnike Čistoće koji metu ulice. Bit će još puno posla, govore nam oni, pa dodaju da se pazimo. I oni to rade, objašnjavaju
. – Vidite, obvezno smo na metar – rukama pokazuju koliko su udaljeni jedan od drugoga, a mi odlazimo dalje prema Jelačić-placu, koji je i jučer bio pun vojske. I nisu to bili svi vojnici, odmah su nam pojasnili, jer dio je njih, oni koji su radili od ranog jutra, otišao na ručak. Ostali su čekali daljnje naredbe u bagerima parkiranima pod konjem bana Jelačića, iznad kojeg je letio i dron, pregledavajući detaljno s čime se to Zagreb jučer borio.
Bilo je nekoć, bilo je nešto lijepo pa prošlo - Il tek je sanja to bila - Ljepše od zvijezda, ljepše od ruža I smiješka planinskih vila. Bile su noći mjesečne, lijepe I pune radosti vrele.... Bile su bašće mirisaa pune, I ruže cvale su bijele..... Bilo je smijeha, pogleda dugih Što sve no izeći znaju, Bilo je sreće, uzdaha sjetnih, I himna čarobnom maju..... Bila je duša prepuna sunaca I plamne čežnje, što sine kadkad ko nebom krijesnica sjajna pa onda umre i zgine...... Bilo je nekoć. Mrak je sad svuda I bol što pali i peče........ Bila je sanja, bila je priča u jedno najljepše veče. (A.B, Šimić) ---------Počivaj u miru Anamarija! Saučešće obitelji i puno snage i daljem životu.