Ispred redakcije Vijesti, crnogorske medijske kuće koja izdaje novine, ima televiziju i portal, nedavno je eksplodirala bomba, prije toga redakcija je napadnuta kamenjem, a nedavno je palicom za bejzbol pretučena novinarka lista Dan. Što se događa u Crnoj Gori govori Željko Ivanović, direktor i osnivač Vijesti.
Napadi na novinare u Crnoj Gori postali su svakodnevni.
Za europske prilike, a mi smo barem geografski na europskom kontinentu, frapantna je činjenica da je samo na Vijesti u posljednjih šest godina bilo 14 napada, što fizičkih, što na imovinu. Kad se tome dodaju napadi na novinare drugih neovisnih medija, financijsko iscrpljivanje, uskraćivanje oglasa, moram se složiti s Natašom Kandić koja je rekla da je kampanja koju režim u Podgorici vodi protiv Vijesti nezabilježena čak i u odnosu na ono što je radio Milošević.
Od tih 14 napada, je li išta riješeno?
Nema političke volje čak ni da se osude ti napadi, a kamoli istraga. Premijer Milo Đukanović čak i kod napada dinamitom kaže da je to incident! Nijedan napad nije do kraja istražen. Prije deset godina, ubijen je urednik Dana Duško Jovanović, do danas to nije rasvijetljeno. Ne samo da se ne istražuje, nego vrh vlasti čini sve da se svjedoci ušutkaju.
Kako Srbija ima svjedoke
Kako su ušutkavali svjedoke?
U izvještajima međunarodnih organizacija i stranih vlada Crna Gora figurira kao zemlja koja ima ozbiljan problem s organiziranim kriminalom i korupcijom. U Srbiji ima na desetke svjedoka-suradnika uz pomoć kojih se otkriva kriminal. Ti koji bi bili potencijalni zaštićeni svjedoci znaju i vide da su mafija i organizirani kriminal ovdje jači od države i da, ako pristanu surađivati, riskiraju život. Jer, ne postoji država koja bi ih zaštitila i koja bi stala u njihovu obranu, a institucije, tužiteljstvo, nisu niti pokazali volju da dođu do zaštićenih svjedoka. Za ubojstvo urednika Dana osuđen je vozač automobila iz koga je pucano i on bi sigurno radije surađivao nego odslužio 19 godina zatvora, ali to se ipak ne događa.
Nebojša Medojević iz Demokratskog fronta kaže da je Crna Gora prodana mafiji i da se mafijaši u Crnoj Gori osjećaju kao kod kuće.
Nemam te informacije, ali evidentno je da izvještaji Europske komisije kažu da krugovi organziranog kriminala imaju znatan utjecaj na vrh vlasti i institucija. S druge strane, imamo problem s korupcijom. Stalno se traže velike ribe, ali nema ih.
Zašto?
Pa svi putovi dosadašnjih istraga vode do najveće ribe, a to je premijer. Ne može istraga krenuti na malo krupnije ribe, jer bi svaki mogao uprijeti prstom u premijera i pitati zašto ne krenete od glave. To je vlast koja tako funkcionira, zato je monolitna, to su interesi, ucjene i strasti. Svi su u tom velikom kolu korupcije, svatko ima svoj dosje i svatko drži svakoga. U tom začaranom krugu nemoguće je očekivati da se bilo što procesuira jer onaj tko je na vrhu vlasti kontrolira sve institucije, institucije su tako blokirane.
U Crnoj Gori većinu oglasa ne dobivaju najtiražniji mediji.
Više od 90 posto oglasa iz državnih tvrtki ide u tzv. domoljubne medije. Država je u regiji jedan od najvećih oglašivača i to nedemokratske vlasti koriste. Tu su i javna poduzeća, ali i privatne tvrtke bliske vlasti. Crna Gora je mala sredina, polovica privatnog biznisa je pod kontrolom vrha vlasti, ako ne time što dio vlasti ima tamo neke svoje novce, nego i ucjenama. Ako se netko oglasi kod nas ili nešto kaže što je disonantno, dobit će na vrat inspekcije, tražit će se kriminal. Teško preživljavamo iako smo prve novine, prvi portal, prva televizija.
Ipak, Milo Đukanović dobro stoji u Bruxellesu?
To je dosad bilo točno. Đukanović vodi ciničnu politiku, divan vani, strašan u kući. Shvatio je osnovne postulate međunarodne politike, Crna Gora je mala, Zapad ne zanima puno što se događa u njoj. Đukanović je igrao ulogu kooperativnog igrača po svim pitanjima, suradnje s Haagom, priznanja Kosova, osuda zločina devedesetih godina, u kojima je i sam sudjelovao, a u zemlju je uveo diktaturu koja se sada ipak vidi i u Bruxellesu i u Washingtonu.
Ni opoziciji nije lako
Kakva je opozicija?
Nažalost, kao i u svim diktaturama, opozicija je slaba. Mogao bih sad puno vremena potrošiti na kritiku opozicije, ali moram imati i razumijevanje jer u ovom režimu, koji kontrolira financije, tajnu policiju, medije vrlo je teško biti kredibilna opozicija. Čak i tamo gdje opozicija na lokalnom nivou pobijedi, vlast za nekoliko tjedana kupi vijećnike i umjetno naprave većinu. Imali smo veliku aferu Snimak gdje su objavljeni deseci snimaka sa sjednica glavnih odbora Đukanovićeve stranke gdje se otvoreno priča o tome kako će se kupiti glasači, kako će se izbori dobiti na nelegitiman način. Opozicija je zaista nedorasla svom zadatku, snosi dio odgovornosti, ali i Bruxelles i Washington ništa nisu radili s opozicijom, cijelo vrijeme su igrali na jakog Đukanovića, političara s kojim nema neizvjesnosti i nisu puno marili za opoziciju. Čak su umirivali svoju savjest tako što su govorili da bi oni rado nekog drugog umjesto Đukanovića, ali, pogledajte kakva je opozicija.
Tu je i podjela na zelene i bijele, na one koji bi sa Srbijom i one koji su za samostalnu Crnu Goru.
Ta podjela više nije bitna nakon 2006. godine, nakon referenduma za neovisnost, ali ova vlast koja je duboko anticrnogorska, koristi to pitanje i baci ga kao kost među birače da se glođu oko toga, da bi pitanja kao što su korupcija i kriminal, nepotizam, neujednačeni regionalni razvoj, siromaštvo, gurnuli u drugi plan. Ovdje se patriotizam ne iskazuje pričom o identitetskim pitanjima nego pričom o pravednom društvu, o demokratskom društvu i ključnim vrijednostima. Sve veći broj građana to shvaća.
>> Eksplozivom napadnuta redakcija 'Vijesti'!
Budućnost Hrvatske i naroda ovisi o borbi protiv ove hobotnice.Ovo je nastavak rata iz devedesetih,samo je neprijatelj promijenio lice i način djelovanja.Već duže vrijeme vam o tome govorim,onaj koji bi to trebao znati i razumjeti shvaća bit promišljanja.