Sedmoga srpnja u 8.50 sati eksplodirale su u pedeset sekunda tri bombe koje su u tri vlaka londonske podzemne željeznice bili aktivirali teroristi samoubojice. Četvrtu je u 9.47 iz naprtnjače detonirao terorist u dvokatnom autobusu na trgu Tavistock. Poginulo je četvero terorista i 52 građanina u prepunim vozilima javnoga prijevoza, a ozlijeđeno je oko 700 ljudi.
Drama u podzemnoj
Tadašnji je premijer Tony Blair objavio da su se “pravila promijenila” pa su policija i tajna služba MI5 dobile znatno veće ovlasti. U šarolikom i u načelu snošljivu društvu muslimanska je zajednica stavljena pod snažan pritisak, ali je rezultat očigledan: do danas je bio još samo jedan napad u kojem je poginula samo jedna osoba.
Pet godina poslije napada koji Britanci označavaju jednostavno sa 7/7, šira se javnost usredotočila na jednu ženu ranjenu u napadu, Daviniju Turrell.
Fotografija prizora kako je s kirurškom maskom na licu iz loma poslije eksplozije postaje podzemne željeznice Aldgate na Edgware Roadu izvodi bivši vatrogasac Paul Dage postala je simbol građana stradalih u napadu.
U vagonu podzemne željeznice od eksplozije je odmah poginulo šestero ljudi. Trenutak njezine životne drame dok izlazi na svjetlo dana, ovjekovječen na naslovnici The Timesa i potom glasilima širom svijeta, postao je simbol hrabrosti, otpora i oporavka Britanije od terorističkih napada.
Daviniju su najprije devet dana liječili u bolnici Chelsea i Westminster, a poslije višegodišnjeg oporavka lanjskoga se proljeća i udala. U međuvremenu je danas 29-godišnja gospođa Douglass uspjela i diplomirati te je našla posao u odvjetničkoj tvrtki u Londonu kao porezna savjetnica. Ona i njezin muž Erik i dalje se svakoga dana bez straha na posao voze podzemnom željeznicom.
Davinia od prvoga istupa u javnosti ne prestaje hvaliti spasilačke službe, medicinsko osoblje, vatrogasce, policiju koji su na mjestu nesreća, kaže, “djelovali fantastično”.
Prikuplja donacije
– Isprva u šoku uopće nisam shvatila da sam bila ozlijeđena. Sjećam se da sam ljudima oko sebe govorila kako se žurim na posao. A onda šok, opečena sam. Što ću bez kože?– govori Davinia.
S Paulom Dadgeom, koji ju je izveo iz kaosa s maskom na licu, srela se samo dvaput. Jednom formalno, na otvaranju spomenika stradalima u Hyde Parku, i drugi put kad su se našli da izmijene iskustva s mjesta nesreće.
Jučer je javno progovorila u korist bolnice koja ju je zbrinula, a potom i izliječila od ozljeda i opeklina lica. Chelsea i Westminster jedina je bolnica u Londonu specijalizirana za liječenje opeklina. Sada prikupljaju donacije za unapređivanje odjela – treba im 50 tisuća funti. Davinia se zauzima za to da se prikupi još više novca te organizira psihološka pomoć ljudima kojima su teške opekline promijenile izgled lica. Vidjevši ozljede teško opečene lijeve strane lica, vjerovala je da će ostati s doživotnim biljezima te katastrofe.
– Najgore mi je bilo probuditi se noću u bolnici i pomisliti što me čeka u nastavku života – govori danas pošto joj se život normalizirao.
