"Baš mi je drago što ćeš i ti u Zagreb. Moj rodijak Verdo kaže da nema lipšeg grada. A Verdo zna sam doći u Zagreb da nikoga ne upita. Ja mislim da je bolje raspitat se. Matiša se nije dobro raspita, pa je promašio Njemačku i stiga u Švicarsku. Srića pa naša posla", priča rodijak Ćipa, jedan od prvih gastarbajtera iz duvanjskog kraja, gospodinu s kojim se sreo na splitskom kolodvoru kada je preko Zagreba prvi put išao u Njemačku.
'Kako nas je šibnuo'
To je jedna od anegdota koje je doživio rodijak Ćipa, glavni junak četiri romana duvanjskog književnika Petra Miloša, koji je kao student početkom 70-ih i sam bio pečalbar radeći preko ljeta na crno po bauštelama. Miloš je zahvaljujući rodijaku Ćipi i jedan od najprodavanijih hrvatskih pisaca. Roman Legende o rodijaku Ćipi, zbirke priča Ratne legende o rodijaku Ćipi i Hercegovački zapisi prodani su u više od 20 tisuća primjeraka, a da nisu bili u knjižarama. Preporuke su išle od čitatelja do čitatelja usmenom predajom, a Petar je gost klubova u inozemstvu, gdje ga traže da im uživo ispriča Ćipine zgode i proda knjige. Dugogodišnji novinar dovršava novi roman o novoj generaciji gastarbajtera u kojem će junaci biti Ćipini unuci rođeni i odrasli u tuđini.
– S tim sam ljudima živio. Ne izmišljam priče nego samo opisujem njihov život. Oni mi sami dođu i kazuju lijepe i ružne doživljaje. Istina, ja se rugam ljudskim glupostima, ali gastarbajteri mi to ne zamjeraju. Samo kažu: "Isusa ti, je nas šibnuo, ali tako je to bilo, ako ne i gore, kako je Petar napisao" – priča Miloš ističući kako je njegov prvi gastarbajterski posao bio na dogradnji münchenskog zatvora, još dok su u njemu bili zatvorenici.
– Donosio sam radnicima pivo i vino, a onda shvatio da bi to mogao dobro unovčiti švercajući ga zatvorenicima po dvostrukoj cijeni. Sve je išlo dok se jedan zatvorenik nije oblokao. Izbjegao sam istragu, jer sam pobjegao kući i dobro zaradio za prvu godinu studija – kroza smijeh će Miloš, koji u dušu poznaje gastarbajterski život, sve njegove prednosti, mane i vrline. Kako i ne bi kad je okusio gorku koru tog kruha, a cijeli život okružen je gastarbajterima.
– Kada se ljeti kod mene u Tomislavgradu okupe brat, sestra i njihova djeca i unuci, bude nas najmanje 20-ak, a samo ja i moja obitelj smo Hrvati. Svi ostali su gastarbajteri i imaju državljanstvo države u kojoj žive i rade – slikovito objašnjava.
Događaji i likovi su u Miloševim pričama stvarni, drukčijih imena, ali u duvanjskom kraju i tuđini svi znaju tko je tko.
Vodič do stana – reklama
Kao što je Raos u "Prosjacima i sinovima" opisao život u Imotskoj krajini i snalažljivost ljudi u doba kada su od prosjaka postali bogati, tako je i Petar Miloš u Legendama o rodijaku Ćipi opisao život u gastarbajterskim krajevima nakon odlaska ljudi na privremeni rad, pokazujući kako su se tada još nepismeni ljudi bez znanja jezika snalazili i obogatili radeći najteže poslove. Tako nam priča kako su, želeći izbjeći porez na neženje, u lažnim vjenčanim i rodnim listovima upisivali izmišljena imena žena i djece, kako su se suočavali s tehnikom... Ćipa je u banci zalutao u lift, pa kasnije pričao da se jedva spasio iz sobička bez prozora, a vrata se sama zatvaraju. Mate nije mogao pronaći stan u Frankfurtu, jer je do njega dolazio uz pomoć reklame za Coca-Colu. Kad su promijenili reklamu, Mato je pomislio da je zalutao!
Dosta dobroga je, kaže Miloš, život vani ostavio po hercegovačkim selima, koja su čistoću riješila prije nego neki gradovi u Hrvatskoj, jer su gastarbajteri navikli da se u Njemačkoj komunalije plaćaju redovito.
- Gastarbajterski život nije bio lak. Ali ljudi su bili uporni, uspjeli su i obogatili se, a uspjeti u tuđini, bez znanja jezika, daleko od obitelji, teško je kao dati gol iz kornera – kaže Petar Miloš čije će Legende o rodijaku Ćipi uskoro biti ekranizirane.
aaa, sjećam se ja Perice, dok je još ko mladi i perspektivni kadar izvještavao za RTV Sarajevo