Večernji nas je neizmjerno usrećio jer smo poslije tri mjeseca neizvjesnosti iz vašeg teksta doznali da je tetak mojih kćeri živ i zdrav! – u dahu je ispričala Veronika Brežanin Vranek iz Hrvatskog Leskovca nakon reportaže kolege Kreše Raguža iz ratom zahvaćene Misrate, gdje je razgovarao s Nurijem Aljmalom, nekoć zagrebačkim studentom, a danas libijskim poslovnim čovjekom koji je jedan od financijera i organizatora borbe protiv Moamera Gadafija. SMS od 16. veljače ove godine, koji je Veronika slala bivšem šurjaku, nikad nije prošao, telefonske pozive mreža je otad izbacivala, samo su posredno čuli da je Nuri ranjen, ali je dobro.
– Evo, to je ta poruka, i to s mobitela koji mi je darovao. Moj je stari mobitel stalno prekidao pa mi je iz Dubaija naručio mobitel koji je stigao baš uoči Božića – pokazuje nam Veronika mobitel s arapskim slovima na tipkovnici. Prisjećajući se četverogodišnjeg života u Misrati, gdje su živjeli od 1992. godine u domu Nurijeve obitelji – Veronikin bivši suprug je brat Nurijeve žene, također Hrvatice – Veronika niže uspomene.
Ugodni stanovnici
– On je izrazito plemenit, pozitivan i gostoljubiv čovjek. Gledali bismo na televiziji vijesti o ratu u Hrvatskoj, a Nuri je prevodio i tješio me kad bih plakala zbog tih vijesti. Kad sam čula da je granatiran Zagreb, Nuri je tvrdio da nije to bio Zagreb, samo da se ne brinem jer roditelji su mi bili tu. Njegova mama rekla mi je, kad sam došla: "Tvoja je mama daleko, pa ću ja ovdje biti tvoja mama!", i danas čuvam prsten koji mi je darovala. Nuri nas je vodio na obiteljske izlete, bilo nam je krasno. Jako se trudio kao domaćin da nam u njegovoj zemlji i u njegovoj kući bude što ugodnije. Ljudi u Misrati redom su izrazito ugodni, ljubazni, otvoreniji i za žene i za strance od Tripolija ili Benghazija. Radila sam u uredu libijske željeznice, Nuri mi je našao posao, a za Božić sam dobila slobodno, dok su ostali radili – sa smiješkom priča Veronika.
Preko našeg reportera u Misrati Kreše Raguža poslali smo jučer i Veronikinu poruku Nuriju, u kojoj kaže da je dan objave teksta u Večernjaku bio "veliki dan za njih jer su Jelena i Sana (njezine kćeri) doznale da je njihov tetak živ i zdrav". Krešo je odmah prenio poruku Nuriju, koji se silno razveselio te uzvratio da će ih pozvati na kavu u Tripoli!
Kontaktirali smo s Nurijevom kćeri u Zagrebu, ali ona nije željela razgovarati.
Pronašli smo i njegova prijatelja, Egipćanina dr. Mohameda Kamala, koji je kao kirurg deset godina radio u Libiji. I sam oženjen Hrvaticom, dr. Kamal danas je šef kirurgije u vukovarskoj Općoj bolnici.
– Čujemo se satelitskim telefonom, ali jako teško, komunikacijske su veze loše – kaže dr. Kamal.
Je li cijena previsoka?
Komentirao je i kritike libijskih boraca upućene našem novinaru, zato što Hrvatska nije otkazala gostoprimstvo libijskom veleposlaniku.
– Rano je za takve stavove, treba vidjeti ishod rata – oprezan je dr. Kamal. Ne želeći ulaziti u politiku, naglas se prisjeća kako se u Libiji dobro živjelo, a sve se srušilo u dva mjeseca pa zaključuje: – Vjerujem u demokraciju, ali pitam se, je li cijena previsoka?
Večernji i dalje romantizira Al Qaidu, separatiste i teroriste.