Don Anđelko Kaćunko junački se držao, ali svejedno nije mogao skriti
sjetu. Nakon 29 godina života i rada u Zagrebu, odlazi na novo radno
mjesto u “daleku i zabačenu” Liku. Iz razgovora s njim može se
zaključiti da je ova promjena iznuđena neformalnim dogovorom između
crkvenih i političkih moćnika. S don Anđelkom sam razgovarao samo
nekoliko sati prije njegova odlaska u Gospić, gdje bi trebao preuzeti
dužnost vikara gospićke katedrale.
Ali don Anđelko nije klonuo duhom jer, paradoksalno, odlazak u
“pustinju” osigurao mu je slobodu. Tamo će, naime, moći pisati svoj
kontroverzni blog koji bi mu u Zagrebu, da nije izabrao dobrovoljno
progonstvo, bio zabranjen. Je li tužan zbog rastanka?
- Nema rastanka. Nisam htio raditi nikakve oproštajke. Odlučio sam da
nema rastanka - kaže don Kaćunko.
Ostaje veza sa Zagrebom
Ipak, u ovih 29 godina vezao se za grad, ljude... Nije jednostavno sve
to odjedanput napustiti. Osim toga, ostaje i mala gorčina zbog načina
na koji je provedena ova smjena.
- Vezao sam se za grad i ljude, ali ta se veza ne prekida odlaskom u
200-tinjak kilometara udaljeni grad. To ne znači ništa - rekao je.
O njegovu odlasku kruže različite priče. Po jednoj, Kaćunko je došao u
sukob sa svojim šefovima u Vojnom ordinarijatu te zato mora otići.
Navodno su Kaćunkovi medijski izleti toliko naljutili biskupa Jurja
Jezerinca da ga je jednoga vrućeg kolovoškog dana pozvao i rekao mu:
- Ili blog ili Vojni ordinarijat.
Prevedeno, ako želiš blogirati, onda
ćeš morati potražiti novo radno mjesto. U Vojnom ordinarijatu možeš
ostati samo ako pristaneš na zahtjev šutnje. A onda nema bloga, nema
novina, nema kamera, a pogotovo nema promocija knjige Nives Celzijus.
Budući da don Anđelko ne može bez pisanja, to je zapravo značilo da za
njega nema “života”. Naravno da nije prihvatio šutnju.
- Otprilike je tako tekao razgovor s biskupom Jezerincem, ali nije
bilo riječi samo o blogu nego općenito o mojim javnim nastupima - objasnio je don Kaćunko.
Unatoč svemu, o Jezerincu govori sve najljepše.
Druga je priča mnogo složenija. U nju je, navodno, uključen
zagrebački Kaptol, posredno Vatikan te, što nas je posebno iznenadilo,
najviše instancije hrvatske politike. Već dugo se don Anđelkovo pisanje
ne sviđa savjetnicima predsjednika Mesića, koji je, opet, već dugo
vremena u sukobu s biskupom Jezerincem. Je li u sukobu kralja
(predsjednik Mesić) i topa (biskup Jezerinac) stradao pijun (svećenik
don Anđelko)? Ili je sve “zakuhao” Kaptol? Teško je dati točan odgovor
jer je sve učinjeno u savršenoj diskreciji.
- Nije to počelo od Kaptola, nego preko Kaptola. Sve se to pokrenulo
nakon što sam 2004. godine dao intervju tjedniku Hrvatski vojnik, gdje
sam komentirao preustroj Hrvatske vojske. Otvoreno sam rekao da mi se
to ne sviđa. To više jer sam vidio kamo to ide. Naravno, sve sam to
komentirao na pomalo duhovit i ironičan način - dodao je.
Britki komentari nisu se svidjeli političkim moćnicima pa je počeo
sitni politički vez te suptilni pritisci.
“Iz nekih crkvenih krugova pitali su moje pretpostavljene zašto me ne
ušutkaju.”
Je li politika pritiskala Vatikan, a onda Vatikan pritisnuo Kaptol koji
je “nazvao” Vojni ordinarijat?
- Ne znam. Moguće je da se sve to pomiješalo zajedno, ali to sada nije
bitno - kaže don Anđelko.
No, ipak bi nas začudilo da je za njegovu smjenu “urgirao” njegov
školski kolega premijer dr. Ivo Sanader.
- Ne. To nema veze s njim.
Ali onda ostaje samo predsjednik Mesić.
- Za drugi brijeg ne znam. Nekoliko puta su Predsjednikovi savjetnici
upirali prstom u mene.
Don Anđelko Kaćunko ima vrlo zanimljivog prijatelja iz vremena kada je
pohađao sjemenište u Splitu. Školske klupe dijelio je s hrvatskim
premijerom dr. Ivom Sanaderom. Jesu li se družili?
- Naravno da smo se družili. Sanader je uvijek bio sposoban i
ambiciozan. Uvijek je pokazivao znakove da može ostvariti nešto veliko
u životu.”
Don Anđelko nije bio rječit kad smo htjeli doznati nešto više o
premijerovu životu u sjemeništu. Prvi i jedini put tijekom razgovora
bio je diplomatski uštogljen.
Prijatelj iz sjemeništa
Je li premijer ikada planirao postati svećenik? Don Kaćunko je
odgovorio kratko.
- Sigurno jest.
A kako je podnosio vojničku stegu u sjemeništu?
- Dobro kao i svi mi.
A kada smo ga upitali je li koji put “zaružio” s dr. Sanaderom, Kaćunko
je odgovorio da su poštovali vrijedeća pravila.
Još nam je otkrio da je s premijerom u sjemeništu često igrao nogomet
te da je dr. Sanader bio odličan igrač.
Inače, don Kaćunko ističe da je u sjemeništu vladala vojnička
disciplina. Red, rad, pobožnost i formacija.
- Odgajali su nas da budemo dobri vjernici, domoljubi i dobri ljudi.”
Kako su se u mladosti borili s celibatom? To je uvijek naintrigantnije
pitanje.
- Baš tako, najintrigantnije. Možda više drugima nego nama. Vic je u
tome da se vježbom sve može. Svojedobno je kardinal Kuharić dao sjajan
recept za to područje: moli i radi. Molitvom i radom čovjek najbolje
vježba.
Znači, fokusira se na molitvu i rad, a ne na zadovoljstva.
- Tako je.
