Zlatna Igla je u mirovini. Vijest je to koja se proširila Karlovac. Ako ne znate o kome je riječ, među rijetkima ste koji nisu koristili usluge Ignaca Špehara, karlovačkog krojača s polustoljetnim stažem.
Mnogima uzeo mjeru
– Legenda u struci, takvih više nema. Ako si htio odijelo po mjeri, znao si kome se obratiti – o dugovječnom obrtniku kaže Miroslav Seljan, tajnik Udruženja obrtnika Karlovca. Dodaje da u gradu postoji još ‘šnajdera’, ali da nitko ne radi na staroj i dobro poznatoj tehnologiji poput Špehara, nego više tvornički. No, nema panike. Iako je službeno umirovljen, a obrt preuzela supruga, i dalje će raditi. Treba li uopće pitati zašto ga zovu Zlatna Igla.
– Pa, radi kvalitete – odgovara odlučno Špehar.
Od malih nogu je želio biti to što mu je pošlo za rukom veći dio životnog vijeka.
– ‘Zagrijao’ sam se za taj posao promatrajući ‘šnajdera’ u Turanjskim Goljakima, odakle sam rodom, a potom sam se i školovao za taj posao. Nakon odsluženog vojnog roka sam bio šegrt, pa kalfa, a za nekoliko godina sam preuzeo obrt od Mike Zaborskog – prisjeća se 65-godišnji Špehar.
Zanimljivo je da taj isti obrt radi i danas, i to u gradskoj jezgri, gdje se umalo svakog dana zatvaraju razni lokali, u vrijeme kada tekstilne tvornice propadaju, a otpušteni radnici da bi preživjeli rade na crno i tako čine nelojalnu konkurenciju registriranim krojačima i kada je tržište preplavljeno jeftinom robom s Dalekog istoka.
To najbolje potvrđuje kvalitetu rada koja je dugi niz godina održala obrt u Ulici Ivana Mažuranića.
– Posla ima. Svakome treba nešto skrojiti ili popraviti. Ali, sjećam se vremena prije rata kada su svake subote ispred radnje bili redovi vojnika, kojima je trebao popravak prije večernjeg izlaska. Tada je stvarno bilo puno novca, a imao sam i zaposlene radnike. Izrađivali smo odijela, jakne... – priča naš sugovornik.
Njegova radionica je skromna. Tu su regal, staro glačalo, dva stara “Pfaff” šivaća stroja, krojački metar... Upravo je tu uzeo mjeru mnogima, bez obzira na društveni položaj.
– Mušterije su mi svi: od smetlara do liječnika i sudaca – napominje Špehar.
Radio je i za žene.
– Krojio sam grudnjake, gaćice, kostime. A, morao sam uzeti mjere – odgovara Zlatna Igla na naša podbadanja.
Smiješne pogreške
Kao i u svakom poslu, i ovdje se potkradu pogreške.
– Jednom sam zdravom čovjeku dao hlače invalida, s kraćom nogavicom, a invalidu hlače zdravog. Kako je to izgledalo! – šali se Špehar ponosno nam pokazujući posljednju kožnatu jaknu koju je skrojio.
