– Moje je dijete zalutalo, ulica ga je odnijela, a ne znam kako da ga vratim! U posljednjih desetak godina otkako se drogira s njim smo prošli pakao. Znam da je dilao drogu, ali samo da može podmiriti nabavu, ništa više. Nikad nije imao puno novca, ali sigurna sam da nikoga nije ubio. Niti je takav niti voli oružje. Ako se dokaže da je to učinio, sigurna sam da je bio pod velikim utjecajem droge. Vjerujem da su ga iskoristili jer on bi za drogu prošao i kroz minsko polje – kaže Brankica Žugelj, majka Dubravka Žugelja (28) uhićenog prošlog tjedna zbog sumnje da je ubio dvojicu zaštitara Sokola Marića u Zvonimirovoj u pljački Fine u rujnu 2005. Specijalci su im, kaže, upali u kuću u četvrtak u zoru, razbili im vrata, no Dubravka ondje nisu našli. Nekoliko dana prije, dodaje, sam se prijavio na odvikavanje u bolnicu Vrapče pa su mu upravo ondje stavili lisičine na ruke. To je bio njegov stoti pokušaj da se skine sa “žutog”. Majka mu je travu našla kad mu je bilo petnaest, kad je promijenio društvo te je sve krenulo nizbrdo.
>>Fantomke namakali u slinu da bi policiju naveli na krivi trag!
– Uzela sam mu taj paketić i prijavila ga policiji. Molila sam ih da ga privedu i malo izlupaju, čisto da se preplaši i da to u korijenu srežem. Oni su mi se smijali! Pa kakva je to policija koja ne reagira čak ni kad majka prijavi svoje dijete – ogorčena je. Dodaje kako je i poslije posjećivala policiju, a čak im je javljala registracijske pločice sumnjivih ljudi, koji su dolazili po Dubravka, a zbog toga ju je pak zvala CIA.
Istodobno su ona i suprug Vjeko s njim posjećivali savjetovališta, Vrapče, išli k pateru Liniću, slali su ga i u komunu u Đurmancu i Italiji. Mnogo su ga puta i izbacivali iz kuće, kako bi ga prisilili na liječenje, što bi isprva urodilo plodom. Pristao bi na liječenje, ali onda se ponovno vraćao na cestu. Najbolja terapija, čini se, bila mu je Njemačka u kojoj je boravio s tetom i njezinom obitelji.
– Vratio se u Zagreb za Sisvete i rekao mi da mora naći neki posao i srediti se. U Njemačkoj je miran k’o bubica. Čuvao je male rođakinje, ponešto radio, ali nije se drogirao. Ali, kao i svaki put kad se vrati odatle i udahne zrak u Prečkom, za dva dana ponovno krene s heroinom. I sam mi zna reći da se u Zagrebu uvijek izgubi – kaže B. Žugelj, srčana bolesnica. Unatoč drogiranju, njezin je sin, tvrdi, pošten, njoj nikada ništa nije ukrao. Izmučena do krajnjih snaga, u sebi zna prošaptati: “Bože, hvala ti što sam još na nogama.”
Ah Jadna majko, ali negdje si i ti pogriješila. A otac pogotovo. Nema tu teta, nečaka, komuna, samo puno razgovora i socijalizacije. Ali sad je kasno.