Ključ svega je u ljudima. Pravi ljudi naći će rješenje za naše probleme. No danas su krivi ljudi na pravim mjestima – ovim kratkim dijelom tonskog zapisa jednog od govora Zvonka Bušića počela je, u prepunom predvorju zagrebačkog muzeja Mimara, promocija Bušićeve knjige “Zdravo oko – sjećanja” koju je dovršila njegova supruga Julienne Bušić, a izdao Večernji list.
Nazvavši Bušića iznimnim piscem i filozofom života, direktor sadržaja Večernjeg lista Dražen Klarić uvodno je poželio da Bušićevi “lakočitljivi memoari” nadrastu ideološke i političke podjele u našem društvu, dok je urednik knjige Damir Pešorda za Bušića kazao da je bio revolucionar, pustolovni duh i pjesnik života.
Pišu li samo tašti ljudi?
– Ova knjiga otkriva Zvonkove intimne preokupacije i filozofska razmišljanja, a daje naslutiti i pozadinu njegova posljednjeg čina – rekao je Pešorda otkrivši da je Bušić nevoljko počeo pisati o svom životu, misleći da to rade samo tašti ljudi, no na kraju je pristao svoj život i razmišljanja staviti na papir i zato da opiše sustav i način života u američkim zatvorima u kojima je proveo 32 godine. Napomenuo je da je Bušić bio sjajan govornik, ali je pisao teško.
– Iako nije želio kronološki pisati o svom životu, ova je knjiga dojmljiva i potresna cjelina koju je Julienne nenametljivo nastavila i završila. I ova se knjiga može čitati na tri razine, kao povijesni dokument, sinteza filozofsko-političkih razmišljanja i kao dobra literatura – rekao je Pešorda otkrivši kako mu je Bušić priznao da je u zatvoru počeo pisati roman nazvan “Starac”, ali je rukopis nestao za jednog od zatvorskih pregleda.
"Ja sam jedan od ljudi koji su Zvonka razočarali"
Bušićev prijatelj Dražen Budiša potom se vrlo dojmljivo i nadahnuto vratio 45 godina unatrag, u vrijeme kada su Zvonko i Julienne upoznali u Beču, a nizanje uspomena nastavio je podsjećanjem na Juliennino bacanje letaka sa zagrebačkog nebodera, Zvonkovu otmicu aviona čime je svijet želio upoznati s položajem Hrvatske u bivšem režimu... Budiša je kazao kako je svojevremeno pisao i Nelsonu Mandeli tražeći od njega da podupre zahtjev za Bušićevo oslobađanje, no odgovor nikada nije stigao.
– Ja sam jedan od ljudi koji su Zvonka razočarali. Ne zbog onoga što sam u politici radio nego zbog onoga što nisam uradio. On me obazrivo prekoravao i poticao da se ponovno angažiram, ja sam njega upozoravao na to što ga u Hrvatskoj čeka, a on to u početku nije razumijevao. Izašavši iz zatvora, on je kao tić iz gnijezda pao u prašumu. Brzo je svladao tehnološke novosti, ali nije mogao svladati hrvatsku zbilju. Pribojavao sam se trenutka kada će shvatiti da san i java nisu isto. Zvonko je dvaput otišao, jednom iz politike, drugi put iz života. Dvaput je rekao: “Ne mogu više”, ali nikada se nije odrekao onih vrijednosti koje je imao cijelog života, nikada nije posumnjao u svoje ideale. A za hrvatsku državu možemo reći da još čeka one vrijednosti zbog kojih su neki život dali – kazao je Budiša.
Na kraju promocije Bušićeva supruga Julienne podsjetila je na to kako je Zvonko uvijek tvrdio da je u ljudskim odnosima najvažnije prijateljstvo, a da mnogobrojnost okupljenih na promociji njegova djela pokazuje koliko on ima prijatelja. Najavila je da će, unatoč negativnom stavu ministrice kulture, uskoro s radom početi zaklada “Zvonko Bušić” te poručila: “Borba još nije gotova. Idemo dalje baš onako kako bi Zvonko želio”.
Vojnik jedne ideje
Na promociji je dramski glumac Dragan Despot pročitao dva ulomka iz Bušićevih memoara. U jednom Bušić piše kako mu je, nakon što je izašao iz skučenosti i uhodanosti zatvora, odjednom svega bilo previše te se nije mogao nositi s obiljem i viškom.
Despot je, čitajući drugi ulomak, okupljenima prenio i ove Bušićeve riječi: – Ja sam cijeli život, mada ni dana nisam nosio nijednu vojnu odoru, bio vojnik, vojnik jedne ideje.
>>Ministrica Zlatar htjela je spriječiti da se Zaklada nazove po Zvonku Bušiću jer je 'terorist'
>>'Zvonko je zaslužio ulicu u Hrvatskoj i u Posedarju jer je Hrvatskoj dao sve što je imao'
