Mladi pomorac Tihomir, asistent stroja prekooceanskog broda, zaplovio je iz matične luke Rijeke, na brodskoj liniji Sjeverna Amerika Velika jezera, prema prvoj odredišnoj luci, New Yorku.
S palube je tužno i nostalgično, a tek je krenuo, gledao panoramu svoga grada koja se lijepo vidjela s udaljenosti. Svoj grad je gledao s takvim žalom u grudima i grlu kao da ga više nikada neće vidjeti. U njemu je splašnjavalo uzbuđenje da je evo on sad pravi pomorac s matrikulom u džepu koji će za nekoliko dana vidjeti strani svijet a za petnaestak i šarenu Ameriku i velebni New York.
Rasla je potištenost i strah kako će on to sve skupa podnijeti. Kako će podnijeti ogromne valove koji ga zasigurno očekuju na Atlantskom oceanu, ta istom je početak studenoga, kako će se snalaziti po velikim lučkim gradovima i samim lukama gdje vrebaju razne opasnosti, na što su mu ukazali u pomorskoj agenciji za instruktivnog razgovora prije plovidbe, kako će svladati još mnoge prilagodbe koje ga očekuju.
Može se pomisliti da je odlučio otići ploviti iz avanturističkih pobuda, no Tihomir je za sebe držao kako nije nikakav avanturistički tip, upravo suprotno. On iz avanturizma nikad nije ulazio u neke nepoznate poslove, kutke, odnose.
On iz avanturizma nikad nije probao drogu, nikad nije okusio jako pijanstvo, i inače je pio vrlo malo alkohola. Nije bio momak koji će se dokazivati zalijećući se u neke rizične postupke. Smatrao je da je racionalan, miran, oprezan i zato se nije prepao upozorenja neka pazi s kim će kontaktirati u lučkim barovima kad on ni ne kani ići u sumnjive lučke rupe pune dima, ruma i visećih ženskih sisa, kako je govorio stari noštromo koji je ostao još na starom mornarskom piću koje je odavno zamijenio whisky.
Nego prvi Tihomirov strah bio je kako se uklopiti među brodsku posadu, kakve odnose s njima ostvariti, kako se držati prema zapovjedniku broda a kako prema čistaču stroja, kako se kretati među njima, njemu najmlađemu, neiskusnomu, znatiželjnomu, osjetljivomu, opreznomu? Kome se prikloniti, koga se bojati?
Znao je točno, napamet, još iz pomorske škole, sastav posade prekoocenaskoga broda: zapovjednik broda ili komandant ili barba, prvi časnik, drugi časnik, treći časnik palube, kadet (mogu biti dvojica), radiotelegrafist, vođa palube ili noštromo, kormilari, mornari, pa dolje u stroju gdje je on, upravitelj stroja ili čif, prvi časnik, drugi časnik, treći časnik stroja, vježbenik ili asistent stroja (mogu biti dvojica), vođa stroja ili noštromo, mazači, mehaničar, električar, čistač i momci u kuhinji dva kuhara i tri konobara.
Ti ljudi različitih struka, velikih razlika u obrazovanju, razlika u starosti i sasvim sigurno različitih karaktera, plašili su Tihomira više od ogromnih valova koji ga, rekli su, očekuju u Biskajskom zaljevu i na Atlantskom oceanu.
No prvi Tihomirovi susreti s posadom na brodu prošli su bez većih stresova po njega, a u talijanskim i sjevernoafričkim lukama Palermu, Tangeru gdje su pristajali na putu prema gibraltarskom prolazu pa za Atlantski ocean, odlazeći grupno u šopinge i picerije, još se lakše upoznao s onima s kojima nije izravno radio, onima gore posadom palube.
A ploveći po pučini oceana jednoličnim danima, izvan gvardija, to jest četverosatnih smjena, ljudi su bili upućeni jedni na druge, da jedni drugima prikrate predugačke dosadne dane.
Tihomir je bio zadovoljan kako se uklopio među ljude, kako je uspio pronaći sa svakim neku komunikaciju, pa je njegov mladenački strah od starijih ljudi jenjavao, te se opustio i bio sasvim pripravan na senzacije kad uplove u New York.
U njujorškoj luci ostali su nekoliko dana dok su iskrcali i ukrcali teret pa su trebali krenuti prema jugu SAD-a, u luku Boston i drugdje, ali je došla promjena planirane linije: "kreće se izravno iz New Yorka u Mediteran", kako je doslovce rekao Barba.
Tihomira ta promjena putovanja nije posebno iznenadila ni uzbudila, ali ga je uzbudila vijest da će dobiti jednog putnika, nekog uhićenika, koji će putovati s njima sve do Hrvatske. Slučajno je stajao na vrhu vanjskih brodskih skala kad je dolje na obali ugledao policajca kako vodi jednog čovjeka s lisicama na rukama, kako se približavaju skalama i penju tom strminom na brod.
Maknuo se s vrha skala ali je ostao u blizini kako bi mogao dobro promotriti uhićenika. To je momak starosti između dvadeset i trideset godina, niska rasta ali čvrste i skladne građe, širokih ramena, crnomanjast, s gustom crnom kosom, velikim crnim očima i širokih crnih obrva.
Tihomiru je bio dovoljan prvi dojam pridošlice, nije se htio baš susresti s njim i policajcem pa je odbrzao u svoju kabinu. Nedugo zatim čuo je korake u svom malom hodniku, pa razgovor i bilo mu je jasno da će uhćenika smjestiti u kabinu točno preko puta njegove.
Bilo je i drugih praznih kabina na brodu, ali eto, toga sumnjivca smjestili su baš tu. Zabrinuo se, potom se ljutio ni sam nije znao na koga, valjda na svoju sudbinu jer se uvijek njemu tako nešto dogodi. Naravno, neće tako nešto proći mimo njega; od svih kabina na brodu mora taj doći baš u njegovu neposrednu blizinu.
Nakon pola sata, kad je izalzio iz svoje kabine, umalo se sudario s policajcem koji je stražario pred uhićenikovim vratima. Tihomir je otišao u salon kao što je inače išao da popriča s mornarima, ali ovaj put i da čuje nešto podrobnije o pridošlici, možda već nešto znaju o njemu.
Barba sigurno zna sve o tom slučaju, pa i detalje, ali se Tihomir ne bi usudio zbog toga ići Barbi i o tome ga ispitivati. Mornari su znali ovoliko: uhićenik je sudjelovao u gradu Hobokenu u nekoj pljački i pri tome ubio jednoga čovjeka.
Izgnan je iz SAD-a i sudit će mu se u Hrvatskoj. Ne zna se koliko je opasan za okolilnu, odnosno za posadu. Tihomira je dodatno prestrašilo da će kriminalac biti bez policijske pratnje dok brod bude na pučini. On će se po brodu slobodno kretati, a samo u luci će biti zatvoren u svojoj kabini i čuvat će ga policajac dotičnoga grada u čijoj će luci brod pristati. Ime mu je Darko, prezime ne znaju.
Tihomir je bio na sto muka: kako živjeti preko puta nenadziranoga ubojice još tih dvadesetak dana koliko ima do Hrvatske; naravno, zaključavat će se u svojoj kabini i s onim dodatnim lancem, ali kako prolaziti pored njega, kako proći i vratiti se pored te kabine na primjer kad ima noćnu gvardiju, kako ovo, kako ono, Tihomir je u sebi imao sto pitanja.
No njegovi strahovi vrlo su brzo prestali, kao i strahovi cijele posde, jer se Darko pokazao neobično blagim, susretljivim, bezopasnim momkom. Iz tih njegovih velikih crnih očiju izlazila je neka naivnost pa i patetična sentimentalnost.
Malo je govorio, nije imao neko obrazovanje, niti je bio tečan govornik, ali je lako komunicirao, rado se smijao, lako ga je bilo nasmijati te je ubrzo postao svima simpatičan pa i popularan.
U tako zatvorenoj društvenoj sredini kao što je brodska posada, gdje je tridesetak ljudi mjesecima zajedno danju i noću, za dugih dana na pučini upućeni samo jedni na druge, novi čovjek, novo lice, još s dramatičnom biografijom poput Darkove, lako postane popularan bez nekih značajnijih osobnih karakteristika. Tako se dogodila Darkova populanost na brodu.
Prolazili su dani, Darko je gotovo postao članom posade iako za razliku od nas ništa nije radio. Baš se Tihomir s njim najviše družio i zbližio, ta bio mu je i prvi susjed. U svakoj luci gdje smo pristali čuvao ga je policajac. On bi sužanjstvo teško podnosio, stalno se nešto prepirao s policajcem, dok bi na pučini opet bio onaj naš stari Darko.
Pristali smo u Genovi, već smo nadomak Hrvatskoj, opet je policajac došao čuvati Darka. Kadli sutradan panika, talijanski policajac urla pobjegao prigioniero! Svi smo se rastrčali po brodu tražeći ga, ali njega nema pa nema.. Bilo je jasno, Darko je pobjegao. Još smo jedan dan ostali u đenovskoj luci za slučaj da ga nađu i uhite, a ako ne uspiju, možemo krenuti prema Rijeci.
I brod je partio bez Darka. Nitko od posade nije mogao shvatiti kako je uspio pobjeći s broda. Bili smo iznenađeni, uzbuđeni, potišteni. Kad se Tihomir iskrcao s broda, došao kući, svojim roditeljima i bratu, od svih dojmova i doživljaja s dugačkoga putovanja od velikih valova na oceanu do raznih čuda u New Yorku on je prvo ispričao događaje oko nepoznatoga i zagonetnoga Darka.
