Kad čujem koga da kaže “Pustimo prošlost, okrenimo se budućnosti”, znam da nema časne namjere. Zašto bi kome smetala prošlost, ako s njom nema neraščišćene račune!? Od triju agregatnih stanja naših života samo je prošlost nepromjenjiva. Sadašnjost je treptaj, predragocjen i jedini naš prezent, ali ipak tek treptaj, a budućnost možda nikada nećemo doživjeti. Život vječni? Tko dočeka, pričat će. Samo prošlost zna kakvi smo uistinu (bili), pa kad tko zatraži da joj se okrenu leđa, siguran sam da nešto hoće sakriti. Govorim o prošlosti, a mislim na povijest kao disciplinu koja se, u ime tzv. povijesne istine, bavi slaganjem, preslagivanjem, tumbanjem, pa i običnim, neotesanim krivotvorenjem prošlosti.
Povijest formalno pišu povjesničari, a stvarno je diktira vlast. I, sad, ovisno o tome kakva je vlast, takva će biti i povijest. U našem hrvatskom slučaju to znači da smo imali tursku hrvatsku povijest, mađarsku hrvatsku povijest, pa mletačku, austrijsku, jugoslavensku i bog te pitaj kakvu sve ne hrvatsku povijest, a da od uspostave hrvatskog suvereniteta 1991. nastojimo napisati hrvatsku hrvatsku povijest. Vlast je u Republici Hrvatskoj demokratska, nema monopol na istinu i povjesničari imaju dovoljno širok prostor za slobodno istraživanje nacionalne i opće povijesti. Mogu napokon o svojoj i tuđoj prošlosti progovoriti i s hrvatskog stajališta. Tako su naši historičari i učinili (tj. pokušavaju učiniti), no od prvog retka što su ga u slobodnoj Hrvatskoj ispisali ne mogu umaknuti prokletstvu: Pustite prošlost, okrenite se budućnosti! Da prijetnja dolazi od nekadašnjih boraca za tenkovine jugoslavenske historiografije, ne bi se imalo što reći. Kad nekome propadne država, može mu se tolerirati i raspad smisla za realnost. Ali, nemoguće je razumjeti neraspoloženje koje prema istraživanju povijesti dolazi iz krugova hrvatske vlasti. Ide to dotle da je naša vlast čak spremna i sama sudjelovati u cementiranju povijesnih krivotvorina koje više ne brane čak ni njihovi tvorci.
Početkom kolovoza 1941. razjarena i mržnjom prema Hrvatima obnevidjela rulja sravnila je sa zemljom nebranjeno hrvatsko selo Boričevac u Lici i sve okolne zaseoke. Većina je seljana na vrijeme pobjegla, a oni koji nisu mogli/htjeli pobjeći pobijeni su ili živi spaljeni u svojim kućama. Bio je to školski primjer ratnog zločina i genocida. Nad njim se zgrozila i Komunistička partija i jednog svog člana koji se našao među vođama ustanika-zločinaca osudila na smrt. Ali zakratko, jer mu je brzo sve oprostila i dala čin generala, a dan kad je genocid počeo, 27. srpnja 1941., proglasila Danom ustanka naroda Hrvatske protiv fašizma! Slavio se taj sramotni dan i u historiografiji opravdavao 45 godina, a da bi sjećanje bilo vječno, podignut mu je u Srbu spomenik. Iz osvete koju je lako razumjeti (ne i opravdati) spomenik je kao velika laž dignut u zrak. I sad nad sudbinom tog spomena na zločin i genocid nariče hrvatska Vlada i s milijun kuna financira njegovu obnovu! Sve zbog onog kobnog: Pustite!
Kad netko kaže “Pustimo prošlost, okrenimo se budućnosti”, znam da nema časne namjere
Komentara 4
Ja znam za pozadinu bivšeg dana ustanka naroda Hrvatske. Da li je zna gospođa Vesna Pusić? Da li je znaju i mnogi drugi? Ili su to bile sve samo uzgredne pogreške u povijesti partizana i komunista Jugoslavije, prvenstveno Hrvatske. A cilj je, kako oni kažu, bio sveti, borba protiv fašizma i misle da su nam sa tim zatvorili usta!!! Brzo će se vidjeti na kojoj osnovi novi Predsjednik misli poništiti jaz između dviju Hrvatske. Brzo će se zatim vidjeti, hoće lio taj jaz i dalje ostati i možda se proširiti. Daj Bože da tog jaza nestane, ali ne vjerujem. Pročitao sam njegove savjetnike, koje je do sada izabrao. SDP!!!
ZAKONOM O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA ODREĐEN JE ROK ZA ODGOVOR NA POSTAVLJENE UPITE! UNATOČ TOMU, VLADA RH DO DANAS NIJE DOSTAVILA ODGOVOR NA OVIM PROSVJEDNIM PISMOM PONOVLJENE UPITE!? Stoga se i ovom prigodom ponavljano podsjeća, da su 11. prosincaprosinca 2009. gospodin Ante Beljo i gospođa Cika Mikolčić, članovi Građanske Inicijative „Krug za TRG“, pred ulazom u Hrvatski sabor svim saborskim zastupnicima dijelili brošuru (sadržaj: citirani povijesni pisani činjenični dokumenti - 76 stranica) gospodina Ante Belje „Četnička pobuna i zločin u istočnoj Lici i jugozapadnoj Bosni 27. srpnja 1941. i Hrvatske žrtve“, predstavljenu na Tiskovnoj konferenciji Građanske inicijative „Krug za Trg“ održanoj 09. prosinca 2009. U Europskom domu u Zagrebu. Prema svjedočenju gospođe Cike Mikolčić, jedini saborski zastupnik koji je odbio primiti brošuru bio je Zoran Milanović uz riječi: „Ne trebam to, to nisu bili četnici, ja znam!“ Stoga podsjećamo, da je imenovani zastupnik kao prethodnik ovogodišnjoj nazočnosti zstupnice Vesne Pusić, zajedno s zastupnicom Ingrid Marinović-Antičević i gosp. Jozom Radošom, sudjelovao u obskurnom okupljanju u Srbu 27. srpnja 2008. godine. Budući je „Srbskim ustankom“ počinjeni zločin genocidnih razmjera i posljedica nesporan i činjenično utvrđen, možebitno će saborski zastupnik Zoran Milanović hrvatskoj i svjetskoj javnosti posvjedočiti, da su to zapravo bili komunisti odnosno tobožnji „antifašisti“, a ne četnici, pa će se time pridružiti slobodoljubivom demokratskom svijetu i njegovim institucijama, koje su svojim Rezolucijama jasno i bez iznimke osudile komunizam jednako kao i druga dva totalitarna sustava prošlog stoljeća fašizam i nacizam te dati neizmjeran doprinos demokratskom razvoju hrvatskog društva!? Možda u tom svetom cilju, oporbenoj stranci SDP- koju imenovani predvodi, kao ni drugim oporbenim strankama, ne smeta nezakonito proizvoljno raspolaganje državnim novcem, kojim se niti u čudotvornom, niti u iluzionističkom, već u pravno nedopustivom i kazneno kažnjivom „stilu“ Vlade Republike Hrvatske, iz ukupnog iznosa Proračunske zalihe Državnog proračuna za 2008. godinu od 467.683 Kn izdvojilo 1.000.000,00 Kn !
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Zato treba pisati o ovakvim stvarima, a to je posao vas novinara prije svega