Hoće li socijaldemokratska opcija ponovno osvojiti vlast? Telefonske
ankete javnog mijenja već tri mjeseca zaredom svjedoče da je ona u
prednosti pred strankom konzervativnog centra. Terenske ankete tvrde da
je HDZ još uvijek ispred SDP-a, ali da se razmak među njima
smanjuje. Promjenu raspoloženja građana na neki način signalizira i
fenomen Jurčić.
Danas formalno s članskom kartom SDP-a, a sve do jučer tvrdokorno
nestranački profesor ekonomije, preko noći je postao dominantan
premijerski kandidat. Što je Jurčić stavio na udicu, a drugi
nisu? Najavio je oštriji gard prema bogatima oporezivanjem
kapitala i brigu za radna mjesta kroz reindustrijalizaciju. Naznačio je
drugačiju ravnotežu između rada i kapitala, a to je ono što
dobar dio javnosti želi čuti. Iako ta gospodarska strategija nosi puno
upitnika, i makar još nije razrađena, to nije ugrozilo
pozitivne odjeke. Dapače, na tu se stranu svrstao i predsjednik države
Mesić. Javna kontra stigla je samo s jedne strane, od Damira Polančeca,
“vlasnika” ne odveć utjecajnog i popularnog mjesta
potpredsjednika Vlade.
Istina je vjerojatno da si Hrvatska danas može lakše
priuštiti ekonomsku politiku koja će biti pravednija, ako ne
i izdašnija prema onima koji žive samo od svoga rada. U
prvim godinama tranzicije, kad je društvena energija bila
zaokupljena nacionalnim nabojem i obranom, radnička prava bila su
daleko od državnih prioriteta. Establishment se unatoč tome održao na
vlasti jer se mogao osloniti na druge socijalne skupine - na
stradalnike rata i braniteljsku populaciju.
Kad je socijaldemokratska opcija prvi put osvojila vlast u samostalnoj
Hrvatskoj, situacija je bila takva da je ona morala voditi politiku
upravo suprotnu svojim tradicionalnim načelima. Morala se suočiti s
velikim proračunskim rupama i u to ime rezati materijalna prava iz
državne blagajne, a povećala je i neke poreze. Jedan od prvih poteza
koalicijske vlasti bilo je smanjivanje plaća, ne smo državnih
dužnosnika, nego gotovo svih korisnika državnog proračuna. Za
birače SDP-a, to je bilo prilično razočaravajuće.
Danas je situacija posve drugačija. Fiskalni je deficit smanjen,
proračun se dobro puni, gospodarski je rast stabilan, a
tržište kapitala u strelovitom usponu. Trenutak za velike
promjene?
Imajući na umu opće stanje ekonomije i pojedine točke socijalne
neravnoteže, podloga za promjene solidnija je nego ikad ranije. No,
teško da je oporezivanje kapitalne dobiti, na
tržištu koje je tek krenulo, upravo ona točka od koje bi
trebalo početi i na kojoj bi trebalo graditi očekivanja građana. Dobije
li ponovno priliku zasjesti na vlast, socijaldemokratska opcija
teško će moći nasloniti svoje planove na povećanje fiskalnog
deficita. U vrijeme kad vanjski dug i dalje raste, ciljano povećavanje
proračunskog manjka skopčano je s raznim rizicima, i vjerojatno bi bilo
teško shvatljivo ne samo ocjenjivačima kreditnog rejtinga
Hrvatske nego i bruxelleskim pregovaračima o pristupanju Hrvatske
Europskoj uniji.
Tko god da dobije većinu na idućim izborima, morat će povesti računa o
promjenama u raspoloženju javnosti i o onim točkama ekonomskog i
pravnog sustava koje doista vape za intervencijom. To su prije svega
minimalne plaće, razina kojih sada ne pokriva troškove
fizičke egzistencije. To su novi umirovljenici, zakinuti u startu i s
perspektivom daljnjeg osiromašivanja. To su zakonski okviri
koji neće odražavati iracionalni strah od radničkog dioničarstva, nego
razraditi mogućnosti njihova sudjelovanja u dobiti, u uvjetima zrele
tržišne ekonomije. Tko na tom planu ima novih ideja,
široko mu polje...
BEZ KRINKE
Vrijeme za promjene?
