K Puntijaru, u Gračane na izlet, a ne samo na slastan objed ili večeru,
odnedavno je pravi turistički putokaz. Stari Puntijar bila je godinama
gostionica neodoljivo obilježena šarmom starine, tradicije i izvorne
domaće kuhinje.
Danas je to Kuća Puntijar, čitav kompleks u kojem je "mladi" Puntijar,
Zlatko, uredio sadržaje u kojima su poslastice iz tanjura tek dio
ponude. Uz prostrani restoran otvoren je Muzej gastronomije Sveti Vid,
nazvan tako po ocu, i soba mame Slavice, Kongresna dvorana Sveti Mihael
(ime župe, a i berba grožđa počinje na Miholje!), Viteška dvorana Sveti
Juraj, po djedu, i Vinoteka Sveti Martin - tome ne treba objašnjenja.
Zajedno, Kuća Puntijar može odjednom primiti i više od 150 ljudi.
Kuharica iz 1813.
- Uvidio sam potrebe poslovnih ljudi, u običnome se lokalu ne može
ozbiljno razgovarati uz poslovne ručkove - kaže Puntijar.
U tim posebnim prostorijama, za seminara, predavanja i sl., na
raspolaganju su im i platno i projektor, telefaks, internet, mali ured,
a u stanci se razgledaju izložene zbirke ili u vinoteci kušaju probrana
vina. Tu ih i čuvaju zaslužnim pojedincima, ima vina pohranjenih za
Papina posjeta, Bozanićevih, Einaudijevih, diplomatskih i sl. Prava
Zlatkova strast danas su, međutim, knjige i stare publikacije, nadasve
kuharice. Čuva ih više od 700, među njima je najstarija na hrvatskom iz
1813., pa prvi veterinarski priručnik na hrvatskom iz 1772. godine; uz
gastronomske publikacije zaokupljen je i skupljanjem edicija iz
hrvatske i zagrebačke prošlosti.
Na tanjuru i golubovi
Loza Lovre Puntijara prvi se put spominje 1581. godine u toj župi.
Obiteljska je gostionica otvorena 1838. u blizini današnje na
Gračanskoj cesti, a 20-ih godina prošlog stoljeća držali su gostionice
i u Preradovićevoj i na Zavrtnici, te mesnicu u Bakačevoj. Iz njihovih
kamenoloma sagrađene su mnoge zagrebačke ceste, nekad su uzgajali i
velike vinograde iz kojih su dobivali 30-ak tisuća litara vina, još se
toga Zlatko sjeća iz djetinjstva.
Patinom odiše i jelovnik. Kuhinja je specijalizirana za pripremu jela
po starim receptima, od izvornih, odavna poznatih namirnica, i to -
sezonskih.
- Pa ne dozrijeva kod nas sada paradajz - jasan je Puntijar.
Zato će u tanjuru završiti autohtoni podolac, turopoljska svinja,
kopun, zagorski puran, uskoro na jelovnik stižu i golubovi (inspirirani
vrbovečkom manifestacijom Kaj su jeli naši stari), pastrva, katkad i
šaran i som iz gračanskog ribnjaka. Iz glasovite su Birlingove kuharice
npr. lungić punjen suhim šljivama u umaku od oraha ili pak teletina u
limunovu soku i jabukovi knedli. A ako bude sve po planu, dogodine će
biti gotov i mali hotel u susjedstvu: za pravi vikend podno Medvednice.
Šampanjac od hrvatskog vina
Kući Puntijar posebno je dragocjen katalog prve izložbe dalmatinsko-hrvatsko-slavonskih proizvoda na "velesajmištu" gdje je danas HNK. U njemu se među 3866 izlagača, od toga čak, zamislite, 716 vinara spominje i Adam Puntijar! Tu publikaciju nema navodno ni NSB. Navodi se i da je glasoviti Franjo Pokorny izlagao šampanjac (tada se pjenušce još smjelo tako nazivati) od hrvatskog vina.
