Kad sam bio dijete i živio na selu, gotovo i nisam znao što je novac. Niti sam ga imao, niti su ga imali ljudi oko mene. Bilo ga je tek kad bi mater prodala na tržnici kokoš, maslac, pršut... da bi se kupilo što je najnužnije, ili ujesen i pred Božić kad su se u vinariji i duhanskoj stanici predavali grožđe i duhan. Jelo se ono što se imalo u kući, nije trebalo svaki dan ići u prodavaonicu ni po kruh, ni po mlijeko, ni po jaja, ni po povrće jer smo ih sami proizvodili. Ono odjeće i obuće što smo imali bilo je oskudno ali trajno, nešto naslijeđeno od starije braće ili sestara, a uglavnom su bile naslijeđene i knjige. Rijetko se što kupovalo.
Čak je i krijumčarenje ili trgovanje po bosanskim ili primorskim selima bilo uglavnom bez novca, švercala se roba za robu, duhan, grožđe ili “ćar” za vunu, žito i ulje. Na odnose među nama djecom a i odraslima nimalo nije utjecalo to koliko tko novca ima. Jedino smo se, kad smo poodrasli i počeli pušiti, nastojali dokopati kojeg dinara da kupimo nekoliko cigareta (tada su se prodavale i na komade), ali mogli smo se i drukčije snaći, ocu ukrasti malo duhana ili ga uzeti iz sušionice kad bi se mogao mrviti. Moja obitelj i ja ili bilo koja obitelj u selu nikad nije mogla bankrotirati, jer zemlja i ruke koje ju obrađuju ne mogu bankrotirati, a novca s kojim bi se propalo gotovo i nije bilo. Nije bio mjerilo, nije postojao bog novca, naša je životna vjera imala druge svetinje. Napravio sam malo duži uvod kako bih jednostavnost jednog življenja usporedio s današnjim vrijednostima u nas i u Europi.
Europa nije nikakva “obitelj europskih naroda”
Ta Europa, ujedinjena u Europskoj uniji, nije nikakva “obitelj europskih naroda”, sve velike riječi o tradiciji, europskim vrijednostima, kulturi, solidarnosti, zajedništvu, o milenijskom projektu, prazna su obmana. Za Merkel, Hollandea, Camerona, Junckera... postoji jedna jedina vrijednost, jedan jedini bog, a to je novac. I to novac, govoreći starinskim ali istinitim jezikom, posve otuđen, od ljudi, njihova rada, proizvodnje i proizvoda. Banke, MMF, Svjetska banka i druge financijske institucije postoje samo kao proizvođači i prodavači novca koji ima svoju logiku, bešćutnu i osvajačku. Oni će vam prodati novca koliko god hoćete ne da biste proizvodili, nego da bi vas učinili ovisnim o sebi. Oni su spremni da vam zajmovima stvore iluziju bogatstva da biste, kad te iluzije nestane, pali na prosjački štap. Apsolutno neljudski likovi koji vode te grabežljive institucije ne proizvode ništa, ni kokoši i jaja, ni pšenicu i kruh, ni mlijeko, ni duhan, ni odjeću i obuću, ni automobile ili zrakoplove, nego samo sjede i računaju gdje bi mogli zaraditi, koga bi mogli dovesti u ropski položaj i u stanje u kojem ga mogu ucjenjivati. A tu su, njima uz bok, s posve istim ciljevima, moćne zemlje koje samo gledaju kako siromašnima oteti sve što vrijedi – banke, telekomunikacije, farmaceutske i energetske tvrtke, hotele, medije, vodu... – iz njih izvlačiti što više profita, zatim kako im prodati što više svojih proizvoda uništavajući njihove proizvodnje.
Znaju da će u svakoj državi naći domaće plaćenike koji će za izdašan novac ugroziti vlastitu zemlju kako bi njima profite što više uvećali. Također, europske i svjetske financijske institucije znaju da bez teškoća političkim elitama tih zemalja mogu nabiti dugova koliko žele kako bi nadoknađivali njihove nesposobnosti, financirali im određene skupine birača, megalomanske projekte i skupi državni aparat te ih tako odveli u dužničko ropstvo. Oni su i Grčkoj jedno vrijeme omogućili blagostanje da bi je onda izluđivali u strahu od sutrašnjeg dana. Ako su Grci za plaće, mirovine i kojekakve povlastice trošili bez mjere i srljali u katastrofu, onda su to najbolje mogli znati oni koji su im za to davali novac. Ako Europska unija propadne, propast će ponajprije zato što je zaslijepljena otuđenim novcem i što nema drugih vrijednosti. A bez tih vrijednosti i solidarnosti u EU će biti sve manje zajedništva a države će jedna na drugu sve više režati.
>>Vučić i Merkel u Beogradu: Srbija nije kao Grčka, ona ne ide najlakšim putem
>>Izbace li Grčku, Hrvatska treba odgoditi ulazak u eurozonu
Po meni su oni koju su davali novac imali jednostavno povjerenje kao u svaku normalnu drzavi zapadnog svijeta. Nisu ocekivali jednostavno da su Balkanci tako pokvareni. Odvratni su ti balkanci u Koje ne mozes imati povjerenja, koji krse sve mogue dogovore (tako da se ni ne treba nista dogovarati jer ionako iznevjere). Tajna uspjesnosti zapadnog svijeta ne upravo to da se moze na njih osloniti a tajna siromastva balkanca je upravo njihova pokvarenost