SUBOTA 19.4.
Show-predsjednik
i show-premijer
Otkad je na Pantovčaku, Stjepan je Mesić zauzeo najlagodniju poziciju:
nikad ni za što nije kriv, a u svakoga ima pravo upirati prstom.
Hrvatska ima show-predsjednika koji nema stvarne vlasti, ali gotovo
svaki dan ima predstavu. Pa je jednu imao i danas, na sastanku s
gospodarstvenicima govorio je o nedovoljnom izvozu, o neiskorištenim
šansama u zemljama Trećeg svijeta, o zaprekama na koje u Hrvatskoj
nailaze strani ulagači, o diskriminaciji arapskih investitora, o
precijenjenoj kuni, o nepodnošljivo dugom čekanju građevne dozvole...
Predstava će, naravno, ostati smo predstava za jedan dan. Na njoj nije
bilo Sanadera, premda je bio pozvan. Moglo se i očekivati da neće doći
i kao loš đak slušati predsjednikove špotancije iz najvažnijeg
“predmeta” – gospodarstva, te tako uveličati show na Pantovčaku.
Pogotovo bi mu takvo poniženje teško palo nakon vlastitog showa što ga
je nakon pozivnice za NATO iz Bukurešta imao s američkim predsjednikom
na Markovu trgu u Zagrebu. Tako “dijalog” između Pantovčaka i Banskih
dvora nema nikakvo značenje za zemlju nego je samo nadjačavanje taština
dvaju bruxellesko-washingtonskih vazala.
NEDJELJA 20.4.
U ratu
ideologija prežive nekrofili
Stanje u Hrvatskoj ni izdaleka nije takvo da bi bila opravdana žestina
u govoru Ivana Fumića na skupu u povodu 63. obljetnice proboja iz
Jasenovca. Gdje su i tko su danas ustaše koje vidi Fumić i koje navodno
brani Katolička crkva? Imaju li svoje političke stranke, institucije,
medije, vojsku i vojne poligone? Kako ništa od toga ne vidimo, bit će
da postoje u nekoj strogoj tajnosti. Naslućujem gdje bi moglo biti
njihovo skrovište. Fumić i oni koji govore slično njemu nikad ne mogu
prežaliti što su zauvijek nestali glavni porodi njihova “antifašizma” –
socijalizam, komunistička Jugoslavija, povlastice koje su imali članovi
jedine partije i reperesija kojom su se ti porodi štitili. Žal za tim
porodima tajno je skrovište ustaša. Mrtvi, u tom skrovištu oni
uskrsavaju, pucaju po Fumiću nepostojećim mecima iz nepostojećih
pušaka, nasrću nepostojećim noževima i drugim smicalima, a on se
junački brani. Te nam u svakoj prigodi priopćava svoj trijumf nad
neprijateljskom vojskom i ističe potrebu neprestane budnosti nad
neprijateljem. Mrtvim neprijateljem. U ideološkim ratovima uvijek
prežive – nekrofili!
PONEDJELJAK 21.4.
Svjedoci
mirnodopskog genocida
Hrvatska će do 2030. godine izgubiti 360.000 mladih od 0 do 19 godina.
Udio stanovništva te dobi u ukupnoj populaciji osjetno će se samnjiti.
Ni prvi ni posljednji alarmantni podatak na koji će vlast ostati
ravnodušna. Ionako malobrojni, Hrvati najbrže izumiru, vrijeme u kojem
bi mogli nestati i nije daleko. Zašto političke i druge elite nimalo ne
brinu za demografsku budućnost? Zbog brige za svoju sadašnjost:
budućnost nacije žrtvuje se za lagodno, vlastohlepno, slavohlepno,
lakomo i pohlepno “sada” hrvatskih tajkuna i političara. To “sada” je i
bogaćenje u vlasti, od Sanadera naniže, i golemi dug inozemstvu, i
najveći odljev mozgova u Europi, i ponižavajući ustupci radi ulaska u
EU i NATO, i krčmenje hrvatskih nacionalnih bogatstava – od mora i
teritorija do velikih tvrtki, i natjecanje u cijeđenju radnika i
kupovanju skupocjenih automobila, jahti, helikoptera i aviona. Kako se
natalitet osobito pogoršao u posljednjih osam godina, hrvatske
političke i duhovne vođe – Račana, Mesića, Sanadera i Bozanića –
povijest će upamtiti, blago rečeno, kao svjedoke mirnodopskog genocida.
UTORAK 22.4.
Ne vjerujte
znanstvenicima
U TV dokumentarcima vidimo kako specijalnim mecima umrtvljuju slonove,
lavove i druga divna stvorenja da ih tobože zaštite. Naravno, ne štite
ih, nego se znanstvenici iživljavaju, ni centimetra prirode ne smije
biti bez njihova nadzora. Gledam i slušam na jednoj dalekovidnici kako
su znanstvenici ustanovili da je preveliko uzimanje vitamina nezdravo.
Prije su tvrdili da nije nezdravo, jer suvišak vitamina iz tijela
izbacujemo. U toku godine u medijima tako možete naići na desetke
proturječnih znanstvenih “spoznaja” o koristi ili štetnosti ove ili one
hrane, sve do konačnog zaključka – živjeti je nezdravo. Nisu slučajno
znanstvenici tako revno služili Hitleru, Staljinu i drugim
totalitarcima! Oni i danas hoće biti apsolutni gospodari našega života,
svake naše minute, svakog zalogaja, svakog tjelesnog užitka i duhovne
okrepe. Njihovi nam savjeti nisu ništa drugo doli oni meci kojima se
omamljuju zvijeri da bi se vezale i nadzirale! Ne dajte se tim
nacistima i boljševicima medicine i drugih znanosti! Uživajte po svom
izboru, svi ćemo ionako umrijeti!
SRIJEDA 23.4.
“Državna
matura” kao spomenik
Učenici se bune, i zbog zatvaranja školskih vrata, ali i zbog državne
mature. Po jednom nepismenom učeničkom blogu na kojem se “huška” na
pobunu moglo bi se pomisliti da prosvjede vode loši đaci ne bi li
drekom postigli ono što ne mogu učenjem. Ali valja priznati da se ni sa
jednom populacijom toliko ne eksperimentira kao s učenicima. Upitan
zašto je sklon Sarkozyju, Alain Finkielkraut je rekao kako očekuje da
bi mogao unaprijediti školstvo. Novinar ga je upitao očekuje li, dakle,
nove reforme, a filozof mu je otprilike odgovorio – ne, nego ukidanje
svih dosadašnjih. Osobno bih ukinuo jednu veliku novost u hrvatskim
srednjim školama, “državnu maturu”, polaganje koje počinje od sljedeće
godine. Ona je izraz totalitarizma sadašnje vlasti koja misli da je
važno samo ostvarivanje državnih interesa po kriterijima njezine
mitomanije, pa “državna matura” pripada istom mitskom poretku kao i
“ulazak u EU”, “ulazak u NATO” , uvođenje 0,00 promila za vozače itd.
Već sam naziv “državna matura” neprijateljski je erosu znanja i erosu
učenja, i već se po njemu vidi da je riječ o spomenicima državi, to
jest Primorcu i Sanaderu, a ne o interesu učenika!
ČETVRTAK 24.4.
Slaven Bilić
osvaja tinejdžerice
Ne sviđa mi se neozbiljna estradizacija za koju se odlučio netko tko bi
trebao biti ozbiljan, a to je izbornik nogometne reprezentacije Slaven
Bilić koji se sada, na spektakularni splitski način, promovira i kao
autor navijačke pjesme. Prvo, Bilić nije navijač nego izbornik, i on u
toj važnoj ulozi mora biti na distanci prema publici koja mu, uostalom,
zbog mogućeg neuspjeha, već sutra može skandirati uvrede. Kad bi se to
slučajno dogodilo, bi li i te navijačke uvrede na svoj račun Bilić
sročio u stihovima? Da je taj obrat moguć, uvjerio se i njegov
mnogo slavniji učitelj, “peder” Ćiro Blažević. Osim toga, izbornički je
posao po ozbiljnosti daleko iznad estrade, iznad lakih nota i lakih
riječi nekog pjesmuljka, a ako se ta ozbiljnost i ta lakoća pomiješaju
– može biti jako grdo. Napokon, Bilić više nije klinac koji s gitarom u
ruci opčinjava tinejdžerice nego bi trebao biti nacionalni autoritet,
pa i autoritet za svoje igrače, kao što bi trebao biti svatko tko vodi
nacionalnu nogometnu momčad. Može li Bilić infantilnim podilaženjem
javnosti takav autoritet ostati!?
PETAK 25.4.
Država bi zbog
neobrađena zemljišta trebala kažnjavati samu sebe
Dok svijet potresaju poskupljenja hrane i dramatično povećanje broja
gladnih, ministar Pankretić najavio je novi zakon o poljoprivrednom
zemljištu i visoke kazne vlasnicima neobrađenih površina. Na istoku
Hrvatske nema neobrađenog zemljišta, osim onog u vlasništvu države, pa
bi država trebala kažnjavati samu sebe – uzvraća Pankretiću vođa
slavonsko-baranjskih seljaka Stanko Zdravčević. Doista, koliko bi
korisniji bili vladajući političari kad bi se na snimkama vidjelo
Stjepana Mesića i Ivu Sanadera kako državnu zemlju oru traktorima, kako
iza njih Luka Bebić u poljodjelskoj kuti sije, Božidar Pankretić
rastjeruje vrane pomamne za sjemenom, Hebrang drljačom ravna, Vladimir
Šeks rasprskava herbicide, a ručak im na njivu donose Milka Mesić,
Mirjana Sanader i Jadranka Kosor. Prizor bi bio to ljepši što mnogo
neobrađenog državnog zemljišta zaraslog u korov ima uz autoceste kojima
se vlast tako diči!
TJEDNA INVENTURA
