Nakon izbora za EU još nije bilo jasno je li uspjeh HDZ-a slučajan, ili je odraz pokazane ljutnje prema nepopularnoj vladi Kukuriku koalicije, ili je razlog to što je bio mikronski odziv birača, a hadezeovci su bili discipliraniji. Kritičniji su spominjali da je SDP očito podcijenio HDZ. Nakon objave rezultata na lokalnim izborima, jasno je da je HDZ u uzletu i da se ne radi nikako o “slučajnim uspjesima”.
Za trend uspjeha “kriv” je - Tomislav Karamarko. Koji je, uz aureolu najnepopularnijeg političara uspio zbiti redove svoje stranke, disciplinirati ogranke, zavesti reda među lokalnim liderima. Uspio je to, premda su mnogi “dobro informirani” očekivali da će se brzo poskliznuti na unutarstranačkoj banani koju će mu spremno podmetnuti protivnici u stranci. Sada se pokazuje da će se ti protivnici načekati takve prilike. Kritičari koji su uporno zazivali “katarzu”, i tvrdili da HDZ neće uspjeti dok je ne prođe, nisu očito bili u pravu. HDZ jest prošao dobar dio puta ka katarzi, jer još samo prije godinu dana nitko se ne bi kladio na tako brzi niz političkih uspjeha.
Naravno, dio tih uspjeha svakako da je ostvaren i uz “pomoć” Milanovićeve neuspješne vlasti. Politički protivnici HDZ-a opet su ostali iznenađeni. Uistinu, kako je došlo do novog uspjeha, kada je, primjerice Karamarko nevidljiv u Saboru, a njihov premijer tako vidljiv. I tu će se morati mijenjati teorije o tome da se vlast dobiva kroz saborsku borbu i nastupe pred TV. Karamarka su svi kritizirali što je napustio Sabornicu i objavio da se povlači zbog “rada na terenu”. I tom prigodom svi su ga pokušali ismijavati, tumačeći da je “pobjegao od Milanovićeve vješte retorike”. A izgleda da ipak nije bila riječ o bijegu, nego o odluci da se boj bije tamo gdje se Karamarko i njegovi eksperti tako dobro snalaze - na terenu, među ljudima.
