Kao i uvijek, tako je i nedavni odlazak Mirka Kovača preko “modre rijeke” na njenu drugu, nepoznatu i tajnovitu stranu, ostavio samo sjećanja. Iskreno tužna kod njegovih prijatelja i poštovalaca, a hinjenu javnu žal kod onih koji su ga godinama javno prešućivali, a sada ga se, eto, sjetili! Književnika su sjetili čak i oni koji ništa od onoga što je napisao nisu pročitali, oni koji su ga zaobilazili i oni kojima nije bio po volji. Sjetili su ga se i oni koji su se godinama pravili kao da Kovač i ne živi u Hrvatskoj. A bio je prisutan posljednjih pedesetak godina koje su svoj otisak ostavile “na našim prostorima”. Napose u Hrvatskoj. Za Kovača i za Hrvatsku zajednički su i sudbinski događaji počeli 1991. godine nakon njegova napuštanja Beograda i doseljenja u Rovinj. Otad je Kovač trajno nazočan i u hrvatskoj književnosti.
Mirko Kovač iz Beograda je morao otići. Za sve vrijeme življenja u Beogradu Kovača velikosrpska intelektualna čaršija nije podnosila. Pogotovo društvo pisaca koji su se okupljali u beogradskoj Francuskoj 7. Oni i Kovač nisu se trpjeli. Kada su u Francuskoj 7 počele književno-političke seanse pod vodstvom književnoga patrijarha Dobrice Ćosića, Kovač i njegovi prijatelji – Danilo Kiš, Borislav Pekić, Miro Glavurtić, Radomir Konstantinović, Filip David, Vidosav Stevanović... zaobilazili su te spiritističke seanse. Kovač je još sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća osjetio kako srpske mase privlači “miris balkanskog fašizma”. Nekoliko godina trajat će šovenski pritisak i na Kovača jer je “bio neprilagođen”. Velikosrpsko će ludilo eskalirati sve do napada četnikoida na sve koji žive u Beogradu, a ne misle kao oni. Upravo će Kovač postati žrtvom toga ludila kada mu u beogradskom Sava Centru ćosavi vojvoda Vojislav Šešelj fotoaparatom razbije glavu.
Književnik nakon toga kao nepoželjan napušta Beograd. Mogao je, kao i neki njegovi kolege sličnomišljenici, otići u neku zapadnoeuropsku zemlju, ali on se seli u Hrvatsku koju su napali upravo oni koji su i njega progonili.
Dolazak Mirka Kovača u Hrvatsku bio je zoran dokaz tko je počeo rat u bivšoj Jugoslaviji. Njegova selidba u Hrvatsku bila je tiha. Nastanivši se u Rovinju, na njezinu rubu, Kovač je zbog tromosti i nevoljkosti hrvatskih kulturnih institucija i književno zapravo stavljen postrance. Umjesto da uđe u samo književno središte i da postane priznatom veličinom hrvatske književnosti, on je unutar nje ostao “sam svoj majstor”. Neki ga nacionalno zadrti Hrvati nisu prihvatili jer je došao iz Beograda, a neki nacionalno indiferentni hrvatski Jugoslaveni poprijeko gledali jer im je srušio iluziju o mogućem opstanku Jugoslavije. Iznenadio ih je njegov dolazak u Hrvatsku, njegovi uvidi da se s podmetnutim i tempiranim četnikoidnim TNT-eksplozivom njima toliko draga Jugoslavija ne može sačuvati.
Kovač je u sumnju doveo i mit o Beogradu kao “velikom i slobodnom gradu” prokazavši ga kao čaršiju u kojoj vlada “filozofija palanke”, gdje su mase zaluđene idejom “nebeskog naroda” i ćosićevskim fantazmagorijama da Srbi u miru gube ono što su dobili u ratu, odnosno da “laž o srpskoj istoriji ima jednaku važnost kao i bitke”! Hrvatski su pak književni patuljci prema Kovaču postali mrzovoljni jer oni ne podnose nikoga tko ima talenta.
Da je hrvatska kultura otvorenija nego što misli da jest, Mirko Kovač bi nakon što je dobrovoljno urastao u nju još za života bio hrvatskim književnim klasikom. Uz tada još živoga Ranka Marinkovića, Slobodana Novaka i Ivana Aralicu, Kovač je već za života također trebao biti nespornom književnom veličinom. Umjesto toga prema njemu je postojala neka rezerva. Tako je cijelo to vrijeme Mirko Kovač zapravo ostajao manjim piscem nego što jest. Čudno je to jer nakon davnoga odlaska Ive Andrića iz hrvatske književnosti ta književnost nikada nije dobila nekoga značajnijega nego je Kovač! Kovač je prošao tipično hrvatski: dok je bio živ, bio je prepušten samome sebi, a kada je umro, prepušten je navali nečistih savjesti.
Hrvatski su književni patuljci prema Kovaču postali mrzovoljni jer oni ne podnose nikoga tko ima talenta
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
