Taman sam namjeraval meteorologa Zorana Vakulu, koji se sve češće priključuje mojoj staroj škvadri na tradicionalnim nedjeljnim kavama u Maksimiru, zaposliti oko prognoziranja vulkanske prašine, pomiješane u atmosferi s ovom našom političkom na relaciji Markov trg i Pantovčak. I onda mi se jednog jutra otvori emisija Dobro jutro, Hrvatska. I sva mi se ta globalna i politička prašina odjemput učini pizdin dim. Naravno, u usporedbi s onim čime me spomenuta TV emisija izbombardira.
A kad se već dam buditi telkačem, onda od potpisnika emisije Zvonka Varošanca ubuduće očekujem više nježnosti. Očekujem da mi, za početak, Vesna Mimica pokrene svoje zgodne cure u jutarnjem razgibavanju. Pa da mi kuhar Almo na ekranu pripremi pravi muški doručak. I, naravno, da me Vakula izvijesti kakvo me vani vrijeme čeka. A ne da me jedan, meni malo poznat, znanstvenik i sveučilišni profesor s biokemijom, fizikom i ekologijom u istom paketu, argumentirano i ozbiljno, i sam ozbiljan i zabrinut, tak pogodi po čelenki da se ne usudim svoje unuke ni pogledati. A kak bi ih i gledal kad se i sam osjećam kriv za budućnost svoje treće generacije.
Djeca zbilja niš nisu kriva za sve ovo kaj nam uvaženi profa (od straha mu nisam upamtil ni ime) tak ozbiljno i zastrašujuće pošlihta. Smeće! To je, kakti, pravi naziv za opću kataklizmu i smak svijeta! Vlastito smeće, slušam profu, sve će nas skupa zatrpati i ugušiti. Već sad, navodno, imamo cijele planine, otoke i kilometre mora i oceana zatrpane smećem. Umjesto planeta Zemlje, čiji smo dan u četvrtak obilježili, čeka nas planet Jakuševac!
A ovaj naš današnji Jakuševac trpamo i trpamo. Zato projekte gradske spalionice smeća premećemo po ladicama. I nemamo ih šanse izvući jer na njima sjede armije zelenih, crvenih i crnih. I onih boje love... Inače, povijest smeća u ovom nam starom gradu prilično je duga, pa se tak već polovicom 17. stoljeća službenim dekretom naređuje: “Red i čistoća neka se svugdje u gradskim kotarima i ulicama održava. Na to neka pazi gradski fiskuš”...
I tek prelaganjem potoka Medveščaka i uvođenjem gradske kanalizacije devedesetih godina 19. stoljeća te prvim asfaltom i uličnom rasvjetom početkom dvadesetog standard urednosti, čistoće i izgleda grada Zagrepčane potakne da svoj grad počinju nazivati “bijeli Zagreb grad”. Tak da današnja “Čistoća” ima debelu tradiciju, a službeno se naslanja na svojeg izravnog prethodnika iz 1923., kad gradonačelnik Vjekoslav Heinzel čišćenje grada i odvoz smeća uključi pod gradsku upravu i ozbiljnije organizira.
Smeće se najprije odvozi zaprežnim kolima. Konji će kroz povijest gradske čistoće kloparati sve do pedesetih godina prošlog stoljeća, kad će s ulica zauvijek nestati. U odvozu smeća konjske zaprege zamijenit će kamioni, uglavnom prage i škode. Danas u “Čistoći” prednjače najsuvremeniji mercedesi. A među zaposlenima, naravno, Zagorci. Tak da se može čuti kak su Zagorci ili predsjednici ili smetlari! A ja bi dodal: Ili Drele. Jedino bi Drele ovu katastrofičnu priču o smeću znal prevesti na zajebanciju. I mam bi mi bilo lakše...
A među zaposlenima, naravno, Zagorci. Tak da se može čuti kak su Zagorci ili predsjednici ili smetlari! A ja bi dodal: Ili Drele. Jedino bi Drele ovu katastrofičnu priču o smeću znal prevesti na zajeb******. I mam bi mi bilo lakše... naravno u Holdingu su zaposleni kamenjari tamo iza brda iz \"finih\" familija....