Plesnjak, čaga, klabing, partijana, riječi su koje smo pomalo zaboravili u novom normalnom, a u svakodnevnom slengu zamijenili su ih pojmovi poput 'pelcovani', 'antivakseri', 'komorbiditeti'... Zagrebačke noćne ptice već skoro godinu dana čuče u svojim kućnim kavezima željno iščekujući da se ukinu restrikcije radnog vremena kafića i noćnih klubova. Provoda uvijek željna omladina, naime, za sada smije bančiti samo do ponoći. Kada otkuca dvanaest, može ih se vidjeti kako poput žalosnih Pepeljugi čekaju svoju taksi/Uber kočiju da ih odvede kući na spavanje i pretvori u bundeve.
Kako ukidanje ograničenja radnog vremena još nije na vidiku, mi ćemo vas pokušati malo zabaviti turom po 15 kultnih zagrebačkih klubova koji već dugo vremena ne rade, a vi u anketi možete glasati za onaj koji vam najviše nedostaje. Krenuli smo kronološki.
1. GK Jabuka
Ime su inspirirali Beatlesi, plakate radio Boris Bućan, a sada je više nema. GK Jabuka više od pet desetljeća bila je krovno mjesto svih zagrebačkih umjetnika i alternativaca sve dok ju lani 20. listopada, ironično, na sam Svjetski dan jabuka, nisu deložirali. Ožalošćeni štovatelji kultnog kluba uzalud su palili svijeće i skupljali novac za ponovno pokretanje kluba. Koncesiju je preuzela tvrtka Pozitivan ritam i obećala povratak alternative u omiljeni klub, no zasad u Jabuci još uvijek nema ničeg.
Priča o Jabuci počela je '68. kada je grupica zagrebačkih studenata na čelu s književnikom Perom Kvesićem i Gordanom Novakom otvorila Omladinski klub kako bi u miru mogli slušati ploče Beatlesa, Stonesa, Doorsa, Janis Joplin, Jimija Hendrixa...
U osamdesetima u Jabuku su hodočastili darkeri koji su od tada ondje imali svoj stalni 'noćni boravak', radila je devedesetih čak i u vrijeme najveće ratne opasnosti, a tu su neke od nezaboravnih svirki imali Urge Overkill, Rob Zombie i Death in June prije no što su postali planetarno popularni.
2. Saloon
Petak trinaesti u veljači 1970. za Saloon je bio sretan datum. Pred novootvorenim klubom na Tuškancu u dugačkom su redu stajale sve tadašnje poznate face. A kako i ne bi kada im je pozivnice poslao novinar Pero Zlatar, uz glumicu Božidarku Frajt, idejni začetnik pokretanja tada najmodernije diskoteke u ovom dijelu svijeta. Vrpcu je tomahavkom prerezala glumica Ana Karić, a na fotki s otvorenja između lubanje vola koji je glumio bizona s Divljeg zapada pozirali su kuštravi mladići s trendy brkovima, dubrovački ugostitelji Albert Papo i Vlaho Srezović koji su se, a da to nisu znali, upustili u avanturu života.
Posljednjih 50 godina adresa Tuškanac 1a zato je dobro poznata svim Zagrepčanima. Ondje su mnogi plesali do zore, zaljubljivali se i provodili najljepše trenutke mladosti. Nastali su u Saloonu i neki veliki hitovi poput pjesme “Dobra stara vremena” Novih Fosila koju je Rajko Dujmić uglazbio na tekst Steve Cvikića oko pola pet ujutro, taman pred fajrunt.
A “fajrunt” je umalo nastupio nakon provale u klub 20. rujna 2013. Uzalud su Vlaho Srezović i njegov sin Maro pokazivali papire koji su dokazivali da su vlasnici prostora, što je presudom u njihovu korist potvrdio zagrebački Općinski sud, a potom i Županijski pa su 2016. vraćeni, no još čekaju dozvolu za minimalne tehničke uvjete.
3. Kulušić
Bilo je to mjesto na kojem je rođen zagrebački novi val. Ovdje se Davor Gobac prvi puta skinuo na sceni, Azra snimila svoju kultnu live ploču 'Ravno do dna', a Bajaga i Instruktori baš su ovdje imali svoj prvi koncert. Gotovo svakog vikenda u 80-ima ondje ste mogli slušati bendove poput Filma, EKV-a, Leb&Sol, Haustora...
Kulušić je s radom počeo sredinom 60-ih, a ime je dobio po narodnom heroju Josipu Kulušiću, omladincu koji je u vrijeme Drugog svjetskog rata bavio organiziranjem udarnih grupa za borbu protiv ustaškog režima. Ubijen je u borbama s ustaškim agentima u rujnu 1942. Imao je samo 21 godinu. Klub je zatvoren 1972. i ponovno otvoren 1980. kada je počelo njegovo zlatno doba. U novouređenom prostoru dizajner Boris Bućan na zidu je nacrtao zebru po kojoj je klub dobio nadimak.
Ratni vihor ugasio je baklju novog vala pa krajem dekade Kulušić postaje danju kafić, a noću disko klub koji je puštao tada sve popularniji techno. Vrlo brzo nakon toga, 2002. je zatvoren između ostalog zato što su se susjedi žalili na buku i vibracije od ozvučenja. Problem buke danas bi mogla riješiti suvremena tehnologija zvučne izolacije, no Kulušić, mjesto na kojem se pisala povijest zagrebačkog rock'n'rola, još uvijek zjapi prazan, a zbog sporova između Grada Zagreba i vlasnika još uvijek nisu dobili svoj konačni epilog.
4. Lapidarij (Lap), Jurja Habdelića 2
U ovom kultnom zagrebačkom podrumu piva se mogla dobiti za bonove Studentskog centra za hranu, a kupovali su se za 50 % vrijednosti, a za samo 100 dinara osamdesetih ste ondje mogli uživati u vrhunskoj rock, punk, pop, funk glazbi te društvu najljepših djevojaka tog razdoblja, pričaju nam svjedoci vremena. Zbog toga je, prisjećaju se, ondje poslije 22 bila tolika gužva da si morao čekati u redu dok netko ne izađe da bi ušao.
Kao i mnogi drugi zagrebački klubovi, i kultni lap se zatvorio zbog imovinsko- pravnih sporova. Sredinom nultih nakratko je proradio nakon zatvaranja Kulušića. Tamo su se održavali punk koncerti, a 'upad' je bio jeftin. Međutim, 'uskrsnuće' Lapa nije bilo dugogv vijeka. U zadnjih nekoliko godina, kultni Lap mogli smo vidjeti u seriji "Crno-bijeli svijet".
5. BP Club
Bila je to 'rupetina' na svjetskom nivou gdje su mnogi Zagrepčani stjecali svoja prva znanja o čudesnom svijetu jazz glazbe. Njegov vlasnik, pokojni Boško Petrović potrudio se da se svi ondje osjećaju kao da su negdje preko Atlantika, u barovima New Orleansa ili Chichaga.
Od 1. travnja 1988. pa sve do 2011. i prerane smrti Boška Petrovića, BP je bio institucija u gradu. Iako se jazz sve više svira u brojnim zagrebačkim lokalima, krovno mjesto na koje dolaze najveći svjetski izvođači, jazz u Zagrebu više nema. Interijer BP je nastao prema idejama Miroslava Šuteja, a na zidovima su bile izvješene fotografija Damila Kalogjere, službenog fotografa koji je snimao slavna džezere, Petrovićeve dobre prijatelje i znance na koncertima koje su ondje redovito održavali.
Smrću Boška Petrovića ugasio se i BP, a njegovi nasljednici nisu željeli nastaviti poslovanje pa svim ljubiteljima dobre jazza svirke, zadimljeni podrum iz kojeg odzvanjaju zvukovi trube, saksa, gitare ili klavira, beskrajno nedostaje.
6. Mungos, Stara Šina, Kašina
Dolaskom devedesetih, mijenjaju se trendovi u glazbi, a nova alternativa postaje techno, odnosno elektronska glazba, muzika bez pjevanja čija je pojava, kao i svaki puta kada se u gradu pojavi nešto novo, izazvala zgražanje među Zagrepčanima. U početku, novonastaloj supkulturi, rejverima, bilo je teško naći svoje mjesto u zagrebačkim klubovima. Gledali su ih s nepovjerenjem pa su dobivali termine preko tjedna, dok su vikendi bili rezervirani za rock.
Klub u Kašini o kojem još uvijek s nostalgijom pričaju oni koji su tamo zalazili otvoren je 1994. u prostoru ugostiteljskog objekta u vlasništvu obitelji DJ E Jay Maminha, legendarnog disk džokeja 90-ih.
U Mungosu se tih godina nerijetko partijalo od ponoći pa do poslijepodneva idućeg dana, katkad i duže. Priča o Kašini se širila gradom usmenom predajom pa je vrlo brzo, sve do svog gašenja svakog vikenda bila krcata.
7. AKC Attack
Smješten tik uz Močvaru, AKC Attack u prvoj milenijskoj dekadi bilo je mjesto na koje su nas roditelji upozoravali. Bilo je to carstvo u kojem je sve bilo dozvoljeno, mjesto gdje su skupa izlazili oni s dreadlocksima, irokezama, ali i oni ćelavi, klub koji je odgojilo čitavu jednu buntovnu generaciju.
Podrum Attacka klub je u kojem smo poslušali neke od najneslušljivijih koncerata u našem životu, no svejedno smo mu se vraćali opet i opet po još i to svakog vikenda.
Udruga AKC bez prostora na savskom nasipu u podrumu Pogona Jedinstvo ostala je 2003. Novi dom dobili su u prostorima napuštenih prostorija tvornice Medika gdje i danas održavaju širok raspon najrazličitijih kulturnih sadržaja. Međutim, sudbina Medike danas je ponovno upita zbog oštećenja koje je prostor pretrpio u zagrebačkom potresu, a alternativna scena, doznali smo, već mjesecima bezuspješno traga za novom lokacijom.
8. SKUC Pauk
Većina klubova koje smo naveli zatvoreno je zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa, promjene vlasništva i koncepta kluba. Međutim, isto se ne može reći za SKUC- Pauk, kultni klub s fenomenalnom akustikom koji se nalazio na Jarunu u sklopu Studentskog doma Stjepan Radić.
S klupske karte grada Skuc je neobjašnjivo nestao 2008. Zbog čega, ni danas, 13 godina kasnije nije sasvim jasno. A slušali smo ovdje sjajne koncerte, između ostalih i onaj Kud Idijota, nezaboravne DJ setove, punk i rock slušaonice...
Neke od najboljih Brucošijada održavale su se u Pauku, ovdje se eksperimentiralo sa žanrovima, a partijaneri i alternativci imali su ovdje svoj zajedničko mejsto pod suncem gdje su nestajale nesglasice među njima.
Današnji studenti, na žalost, ne mogu uživati u čudesima Skuca pa su prepušteni orijentalnim zvukovima cajki iz obližnjih klubova s obala zagrebačkog mora. Šteta.
9. Mambo i Papaja
Klubovi na Šalati koncem 90-ih i 'nultih' godina slovili su kao mjesto gdje se okupljaju zagrebački šminkeri. Međutim, čak i najokorjeliji pankeri, metalci i hipici s vremena na vrijeme završili bi tamo i nije zabilježeno da se itko ondje loše proveo.
Pogotovo to vrijedi za Mambo, klub koji se nalazio ispod Papaye. Upad se nije plaćao, cuga na šanku nije bila skupa, a DJ kao da je znao da se tamo skuplja publika najrazličitijih glazbenih ukusa pa je do dugo u noć vrtio za svakoga ponešto.
Ispred Mamba nalazio je mali bazen u kojemu bi se za vrijeme velikih ljetnih vrućina posjetitelji nerijetko kupali. Simpatični mali klub kojeg je klupska povijest Zagreba zaboravila, zatvoren je 2009. a na njegovom je mjestu otvoren bar s narodnjacima.
10. Gjuro 2
Gjuro II je dobio ime 1990. kada je u podrumu pored kazališta Mala Scena preuređen propali Omladinski klub „Đuro Đaković“. I otada pa do prije desetak godina bio je institucija u gradu. Tu su hodočastile sve subkulture, kontrakulture, sve spolne i dobne skupine ujedinjene u ljubavi prema plesu i dobroj zabavi pa je atmosfera znala nalikovati onoj u kakvom ekscentričnom njujorškom underground klubu. Reperi su repali, slemeri su slemali, queerovci održavali festivale, a utorci uz Marija Kovača bili su nešto što ljubitelji dobrog treša nisu propuštali. Tu se čak i snimao nekoć kultni film „Bore Lee: Čuvaj se sinjske ruke“.
Za čaroliju Gjure 2 zaslužan je njegov voditelj Dražen Kokanović koji je u klub doveo prve fetiš partije, modne revije, književne večeri, ali i velike zvijezde poput Davida Byrnea. Gjuro 2 bio je inkubator zagrebačke underground scene sa stilom i stavom. Nažalost, nakon promjene voditelja i vlasnika, Gjuro 2 postao je loša kopija Saloona i na kraju se prije desetak godina potiho ugasio.
11. Papagaj, Fanatic, Jedinica
Bilo je to idealno mjesto za zaglaviti do jutra kada niste znali kamo biste sa sobom. Čekala bi vas tamo nasmiješena lica potpuno nasumično odabranih persona i konobari koji su točili tekilu po cijeni jeftine brlje. Mjesto je bilo pomalo klaustrofobično i muzika je svirala tiho, no zbog toga se moglo i ćakulati s društvom i ljudima za okolnim stolovima.
Radio je do jutra i bio savršeni izbor za provesti noć s odabranim društvom, ali i mjesto na kojem se moglo upoznati najrazličitija lica. Za one koji su bili željni malo žešćeg tulumarenja, u blizini su bili na raspolaganju Fanatic i Jedinica gdje se također do ranih jutarnjih sati puštao 'ljuti techno'. Sva tri mjesta ugašena su prije nekoliko godina i nikada više nisu proradila.
12. Purgeraj
Omiljeno sastajalište studentarije preko tjedna je privlačilo svoje goste suludim happy hourima. Dva piva mogli ste tamo popiti za 12 kuna, a dva gemišta za deset tako da je Purgeraj svakog dana u tjednu bio pun bez obzira na to koja je glazba bila na repertoaru.
Od 21 do 23 tamo se točila možda i najjeftinija cuga u gradu pa je klub bio prepun veselih, mladih ljudi. Ovdje smo zbog toga preko tjedna znali slušati sjajne blues koncerte. Preko vikenda je bila gužvica, no istrpjeli smo ju sjedeći na klupicama Ribnjaka. Međutim, znate kako se kaže: ”Sve što je lijepo, kratko traje” i tako je bilo u slučaju ”Purgeraja.
Početkom 2013. vlasnici kluba potiho su objavili da zatvaraju Purgeraj. Razlog je bio zasićenje i želja da se bave nečim drugim, a ne vođenjem kluba na Ribnjaku. Nakon toga, u prostoru Kulturnog centra Ribnjak svoj dom je dobila nezavisna kazališna scena na kojoj smo pogledali nekoliko sjajnih predstava. Bez obzira na to, Ribnjak bez Purgeraja djeluje tužno i napušteno.
13. Pepermint
Trebao je to biti klub koji će odvesti Zagreb u novi milenij. Prije desetak godina na Božićnom partyju glazbu je puštao Emil Tedeschi, a među gostima su čagali tadašnji premijer, današnji predsjednik Hrvatske Zoran Milanović i guverner Narodne banke Boris Vujčić pa su prema imenu kluba zaradili i nadimak Pepermint Boys.
O Pepermintu se pričalo kao najsuvremenijem zagrebačkom klubu u kojemu su se mogli čuti svi žanrovi glazbe od soft jazza i rockabillyja do housea. Voditelj kluba Tomo Ricov htio je da se u njemu čovjek osjeća kao kod kuće pa se potrudio da ugođaj bude na nivou. Klabere je ondje privlačila i lokacija u samom srcu grada, u Ilici, blizu uspinjače.
Tomo Ricov htio je da Pepermint postane Kulušić novog doba. To bi mu možda i pošlo za rukom da klub nije početkom 2014. zapečatila porezna jer prilikom posjeta porezne inspekcije nije bio izdan račun za kartu na ulazu.
14. Sidro (i drugi savski brodići)
Nad gradom puca još jedna zora koju nitko ne želi. Klubovi i kafići zatvaraju vrata, ali oni najuporniji ne žele kući. Posljednja luka na izmaku noći za ponoćne kauboje, indijance i maratonce bio je Sidro, a djelomično i druga dva savska brodića, Brazil i Papillon. Svaki od njih imao je svoju publiku koja se na kraju pomiješala u Sidru jer je radio najdulje. U Papillon su dolazili ljubitelji duba, reggea i drum'n'basa, Brazil je bio rezerviran za elektronsku i komercijalnu glazbu dok je Sidro do svog zadnjeg trenutka ostao vjeran rocku.
U sam cik zore u Sidru ste mogli upoznati najraznolikije i najnadrealnije ljude u gradu, a posebno ga je voljela studentarija iz obližnjih domova. Badelov Pelinkovac za pet kuna u derutnom se brodiću savršeno sljubljivao uz Štulićeve "Usne vrele višnje", a "Hajde, vrijeme je da se krene", bio je jasan znak da je ipak došao fajrunt.
Prije dvije godine, Grad je izdao nalog da se savski brodići sruše i tako je završila još jedna lijepa gradska klupska priča, a Sidro će još dugo mnogima nedostajati na noćnoj mapi metropole.
15. Aquarius
U prvom redu do zagrebačkog mora, terasa Aquariusa danas je idealno mjesto za piće uz pogled na zalazak sunca. A nekoć je na tom mjestu bio veliki floor na kojem su se održavale svirke koje još i danas pamtimo. Ono što je Kulušić bio za rock, Aquarius je bio za zagrebačku hip hop scenu koja je 90-ih počela nicati u zagrebačkim kvartovima. Black out večer bila je nešto što cure i dečki u širokim hlačama nisu propuštali.
Aquarius je bilo mjesto gdje se gotovo svake večeri mogla poslušati urbana glazba širokog raspona, od već spomenutog hip hopa, do acid jazza, electra, ali i world musica. Aquarius je bio toliko popularan da su neko vrijeme imali svoj glazbeni label.
Iako je jedini od navedenih klubova koji i dalje radi, a ondje se povremeno održavaju partiji, stand up komedije i brojni drugi sadržaji, plavi klub na Jarunu izgubio je svoj stari sjaj.
.. a red u 3 ujutro u Teslinoj na sendviče iz Pingvina,pa pješke doma