Mnogi nisu spavali te noći subote na nedjelju kada se proširila vijest da je iznenada preminuo Milan Bandić. Itekako je to bilo vidljivo na licima njegovih najbližih suradnika kada su se ujutro 28. veljače 2021. okupili na stepenicama gradske uprave kako bi dali zajedničku izjavu.
Šok, nevjerica, tuga, ali i strah zbog neizvjesne budućnosti, bili su jasno izraženi u pogledima većeg dijela Bandićevih pročelnika, prijatelja i zaposlenika. Bivši je gradonačelnik umro naglo, tijekom vikenda i zatekao ih nepripremljene. Dogodilo se to u jeku kampanje za sedmi mandat u koju je, sjetit ćemo se, ušao sa sloganom "Neumoran".
Smrću Milana Bandića u Zagrebu je završila era duga dva desetljeća. U svojih šest mandata svojski se trudio da ga povijest upamti kao jednog od najvećih gradonačelnika koje je grad pod Sljemenom imao, da se njegovo ime spominje uz Amruševo, Heinzelovo, Holjevčevo... A hoćemo li ga pamtiti po fontanama, Žičari Sljeme, Muzeju suvremene umjetnosti i drugim uspjelim projektima ili po korupciji i aferama, pokazat će vrijeme koje dolazi.
Milan Bandić rođen je 1955. godine u zaseoku Bandića Brig u općini Grude.
–Naše druženje počelo je prije 50-ak godina. Život u Hercegovini bio je težak, rano se počelo raditi, tako i Milan. Trčali bismo pet kilometara do škole i od škole kako bismo uhvatili vremena za nogomet – ispričao je na Bandićevom pogrebu Ljubo Jurčić te otkrio kako je u djetinjstvu gradonačelnik nosio nadimak Cvrco. Njegov se prijatelj u Zagreb brzo uklopio, dodao je.
– Volio je zapjevati gangu, ali i svaku hrvatsku pjesmu. Volio je Zagreb i Hrvatsku. Nije dopuštao negativnu atmosferu, pomagao je. Bio je dobar i velik čovjek. Dao je Zagrebu više nego će mu vjerojatno ikad itko dati – zaključio je Jurčić.
Bandić je bio dobar učenik. Njegovi školski kolege govore da je bio izrazito dobar u filozofiji, ali i u matematici, te ostalim matematičkim predmetima. U Zagreb je stigao s 19 godina, 1974. godine gdje je upisao Fakultet političkih znanosti, a tamo je i diplomirao, na smjeru Općenarodne obrane i društvene samozaštite.
U vrijeme studija radio je mnoge fizičke poslove. Prodavao je duhan, istovarivao šećer i ugljen, žbukao pročelja gradskih zgrada... Nakon fakulteta je odslužio vojni rok i zaposlio se u zagrebačkom Ledu. a 1981. oženio se dugogodišnjom djevojkom Vesnom s kojom je ubrzo dobio kći Anu-Mariju. Početkom osamdesetih godina učlanio se i u Savez komunista Hrvatske.
Politička karijera pokrenula se 1993. godine kada postaje tajnik gradske organizacije SDP-a, a dvije godine kasnije zastupnik u Gradskoj skupštini. Predsjednik zagrebačkog SDP-a postao je 1997. godine, a bio je i član u Glavnom odboru te stranke. Prvi put je izabran za gradonačelnika na izvanrednim izborima 2000.
Iz tog trećesijećanskog perioda mnogi ga pamte kao nepretencioznog, vrijednog i susretljivog SDP-ovca, koji je s Miki Maus satom na ruci neprestano bio na terenu, uz građane. Taj dobrohotni imidž simpatičnog susjeda i skromnog radnika zasjenila je njegova prva velika afera zbog koje je morao odstupiti s mjesta gradonačelnika.
U noći 5. siječnja 2022. S 1,6 promila alkohola u krvi skrivio je manju prometnu nesreću, pobjegao vozaču kojeg je udario, pa onda pokušao podmititi policajce i pobjeći i njima. Dramatičnu večer opisali su policajci koji su ga uhvatili, a čije je izvješće procurilo u medije 15. veljače.
Usprkos tome, 2005. i 2009. ja ponovno izabran za gradonačelnika. Te se godine i kandidirao za predsjednika Hrvatske te izašao iz SDP-a, a tu je trku izgubio u korist SDP-ova Ive Josipovića. Peti put je izabran za gradonačelnika Zagreba 2013. godine, a njegova je lista, pojedinačno gledajući, osvojila najviše mandata u Gradskoj Skupštini.
Stranka Milan Bandić 365 - Stranka rada i solidarnosti, osnovana je 2015. godine, a kao član iste stranke je 2017. opet izabran za gradonačelnika Zagreba. Stranka je i tada osvojila i najviše mandata u Skupštini.
Lokalni izbori 2021. koje nije doživio, bili su za njega najneizvjesniji u njegovoj političkoj karijeri, no nije ih doživio pa je, prema riječima njegovog bliskog suradnika Slavka Kojića, preminuo politički neporažen i neosuđivan.
– Pamtim ga po tri stvari. Prva, koja čini 80 posto, je Bandićevo neimarstvo. Gradio je puno, financirao je to iz proračuna ili putem javno-privatnog partnerstva. Druga komponenta, koja čini 15 posto, njegov je humanizam, multikulturalnost i multikonfesionalnost. Spomenut ću samo da smo na scenu Lisinskog doveli sve svjetske filharmonije koje ovamo nitko nikada nije doveo. A zadnjih pet posto čine afere koje se uz njega vežu, no dogodio se deus ex machina. Bog ga je pozvao k sebi pa je Milan Bandić otišao neporažen na izborima, nekažnjavan i na funkciji gradonačelnika Zagreba – zaključio je Kojić.
Milan Bandić pokopan je na Mirogoju 3. ožujka 2021. Usprkos mjerama suzbijanja širenja koronavirusa koje su tada bile na snazi, ispratile su ga tisuće simpatizera. I mnogi danas pamte pogrebnu povorku koju je predvodio orkestar ZET-a, vatrogasci u svečanim uniformama, a sljedile mažoretkinje s njegovom fotografijom iza kojih su hodali svećenici svih religija, njegov lijes posut ružama, uplakanu svjetinu i špalir koji su činili radnici Čistoće, Zrinjevca, Zagrebparkinga s rukama podignutim u znak posljednjeg pozdrava voljenom šefu...
– Umro je zagrebački Tito – zavapila je kroz suze jedna starija gospođa gledajući gradonačelnikov lijes.
Njegovi su sljedbenici i prijatelji i danas u 16 sati zapalili su svijeće i položili vijence, a u 17 je u njegovoj župi Gospe Lurdske počela sveta misa zadušnica.
–Zagrepčani bi se trebali sjetiti da postoji Glazbena akademija koju je on dao sagraditi, Muzej suvremene umjetnosti koji nitko prije nikada nije izgradio. A ovi koji su ga naslijedili, neka pokažu prstom što su napravili. Ono što rade, sve su njegovi projekti, no realiziraju ih skuplje i sporije nego što je on- poručio je Pavle Kalinić koji ne propušta zapaliti svijeću svom prijatelju na godišnjicu no ove godine to nije mogao učiniti jer je otputovao u Ukrajinu.
Bandića pamtim po tome što je bio stalno sabotiran od Tomaševića ili medija. Danas spalionica u Resniku može, prije nije mogla, podzemna garaža u centru može, prije nije mogla, paromlin se danas može rušiti, prije je bio kuturno blago, firme koje su radile u Bandićevoj eri, su bile kumske firme, danas sve te iste firme kada rade za Tomaševića su poštene. Npr. firma Weltplast Posušje koja danas prodaje plave vrećice za Tomaševića više nije kumska firma, a Hercegovac Karačić kojeg je Bosanac Tomašević postavio za šefa u Holdingu nije rođo itd, itd. licemjerja kao u priči.