Da mu je kunu za svakoga tko ga uhvati za gumb, bio bi, kaže, bogat čovjek. Neki mu se raduju jer misle da im donosi sreću, a drugi se ponašaju kao da im na pragu stoji lopov. Mario Gjuretić dimnjačar je već osam godina. Njegov “ured” ima najljepši pogled na grad. Kreće na teren od ranog jutra. Očistiti dimnjak, ističe, nije mu teško. Najgore je, dodaje, što im neki stanari ne žele otvoriti vrata i pustiti ih da obave svoj posao.
Nakon čišćenja kontrola
Jedan je čovjek, primjerice, na svoju ruku, bez nalaza dimnjačara, promijenio bojler u kući. Njegovo se dvogodišnje dijete slučajno zaglavilo u kupaonici. Kada je otac probio vrata, našao je dijete kako bez svijesti leži u kadi. Otrovalo se ugljikovim monoksidom.
– Na sreću, prošlo je bez najgorih posljedica, ali moramo stalno upozoravati ljude da pripaze i da nam se jave. Dimnjake trebamo čistiti najmanje tri puta godišnje. Važno je da nam ljudi izađu u susret jer, ako se dimnjak začepi, ugljikov monoksid može dovesti do neželjenih posljedica. Nisu ga ni svjesni jer je to plin bez boje i mirisa – poručio je Mario.
Zadnje četiri godine čisti dimnjake u središtu grada. Neki ga stanari već prepoznaju i rado se odazovu. No i dalje ima onih koji ignoriraju važnost čišćenja dimnjaka. Ljetna je sezona, kaže, počela u lipnju i trajat će do listopada. Procedura je takva da se niz dimnjak spušta metalna kugla i četka koja ga počisti. Nakon toga Mario mora u svakom stanu izvršiti kontrolu plinskih trošila.
– Građane obavijestimo unaprijed barem tri do pet dana da ćemo doći čistiti dimnjake. Rijetki se jave i otvore nam vrata. Većinom su to ljudi starije populacije. Kada nekoga nema doma, ostavimo obavijest i kontakt da nam se jave kako bismo dogovorili termin koji im odgovara – kazao je Mario.
Zbog nesavjesnih stanara nekad se i po nekoliko puta vraća na istu adresu jer mora dobiti potpis svakog od njih. Dnevno obiđe desetak zgrada, a na svakoj je otprilike šezdeset do sedamdeset dimnjaka. I pravila odijevanja moraju se poštovati. U bilo koje godišnje doba na glavi im je kapica, a rade u prepoznatljivom crnom odijelu dugih rukava.
Dugi rukavi i ljeti
– Ljeti je teško raditi. Ako kažu da je temperatura oko 30 Celzijevih stupnjeva, na krovovima i terasama zgrada sigurno se popne i na “ugodnih” 40-ak stupnjeva – uzdahnuo je Mario dok je čistio dimnjake na zgradi u Varšavskoj ulici. Ima i onih koji njihovu struku zloupotrebljavaju.
– Kompletna naša usluga kontrole i čišćenja stoji 93 kune. Građani moraju biti na oprezu jer ima i lažnih dimnjačara koji se predstavljaju u ime nas, ovlaštenih, i te usluge naplaćuju od 250 do čak tisuću kuna. Sumnjate li u prijevaru jer vam je netko previše naplatio, nazovite broj koji vam piše u obavijesti o dolasku dimnjačara i provjerite – savjetovao je Slavko Jambrešić, vlasnik dimnjačarskog obrta “Snježana”, koji na raspolaganju ima 17 dimnjačara.
Radno vrijeme im je od 8 do 16 sati, no na teren izlaze i na pozive građana u bilo koje doba. Svi oni apeliraju na stanare da zbog vlastite sigurnosti puste dimnjačara da napravi svoj posao.
Ipak se kaže da “dobar dimnjak glavu čuva”.
