Diskofontana. Barbie-fontana. Kada. Razna su imena Zagrepčani pridodali novouređenom izvoru vode na Trgu kralja Tomislava. Postala je ta fontana i centar rasprave na društvenim mrežama, a na Facebook grupi “I to je Zagreb”, na kojoj se objavljuju negativne strane glavnoga grada, ocijenili su je – vrhuncem kiča. Pogotovo po noći, kada počne svijetliti u duginim bojama. Dok se jedni pitaju je li od plastike, drugi komentiraju kako je ista kakva je i bila. Fontana i jest rekonstruirana prema povijesnoj matrici iako s potpuno različitim materijalima nego što je rađena 1895. Postavljena je u čast posjeta Zagrebu austrijskog cara i hrvatskog kralja Franje Josipa I., a po njemu je dugi niz godina trg i nosio ime.
Povezanost Zagreba i fontana zapravo se pojavljuje od prvih dana povijesti grada. Uz fontanu se vezuje i legenda o imenu grada, kada je djevojka Manda “zagrabila” vodu iz Manduševca na Jelačić-placu vitezu koji je prolazio kroz grad.
Rekli mu da je potonula
A prva je fontana postavljena još sredinom 19. stoljeća ispred Markove crkve. “Bogorodica s četiri anđela”, koja danas stoji ispred katedrale, smatra se najstarijom, no ona je zapravo rekonstrukcija one koja je stajala pred Markovom crkvom, iako je gotovo identična. Zbog dotrajalosti i trošnosti kipa, 1864. je odlučeno da se zamijeni novim. Izrada je dodijeljena poznatom kiparu Antonu Dominiku von Fernkornu, koji je i autor spomenika banu Jelačiću, pa je 1865. i napravio novi, ali veći kip. Kako se nije uklapao u prostor trga, novi je kip po dogovoru postavljen 1878. na Kaptol, gdje i danas stoji. Dok je autor kipa Fernkorn, fontana i cijelo idejno rješenje djelo su Hermana Bollea.
– Zagrebački zdenci, fontane i vodoskoci, pa i priče o njima dio su identiteta grada – smatra povjesničarka umjetnosti Antonija Škrtić dodajući kako fontane svaki put odražavaju drugačiju sliku grada jer i one same “žive”.
– Neke buče, na nekima prska ili polagano kaplje i curi, a neke su nedirnute poput zrcala, gdjekad tek jedva namreškane – opisuje ih A. Škrtić. Njena kolegica Nina Gazivoda kao umjetnički najvrednije fontane izdvaja “Zdenac života” Ivana Meštrovića ispred HNK, kao i bazen sa skulpturom kipara Simeona Roksandića “Borba/Ribar sa zmijom”, iz čijih usta prska voda na Jezuitskom trgu. Ova je fontana postavljena 1907., a zanimljivo je da je kipar greškom obaviješten kako je brod koji je prevozio skulpturu potonuo pa je od gipsane makete izradio novi odljev i tako je na kraju završio s dva jednaka rada. Jedan je odljev otkupio Beograd i postavio na Kalemegdanu, a drugi Zagreb i fontanu postavio na Gornjem gradu.
– Zagreb zaista ukrašava mnoštvo krasnih fontana sagrađenih u javnim urbanim prostorima kojima bi tek trebalo pouzdano i točno utvrditi broj. No zasigurno nadmašuje broj izvora Zagrebačke gore – kaže Nina Gazivoda koja jednim od najambicioznijih i najkompleksnijih projekata fontana smatra one “Bandićeve” kod NSK. A i njihova arhitektica Helena Paver Njirić drži da je prisutnost vode u javnom gradskom prostoru jako važna jer mu daje smisao i novi sadržaj.
Uključite se
Izdvojili smo stoga deset zagrebačkih fontana kako bi čitatelji Večernjega lista izabrali najljepšu. Tu su još i dvije fontane ispred HNB-a arhitekta Mihajla Kranjca, “Zdenac mladosti” na uglu Selske i Zagorske, “Dječak” na Svačićevu trgu, ali i popularno zvana “gljiva” na Zrinjevcu, koja je za advent ukrašena stotinama lampica.
Od ljepših fontana zaboravili one kod Lisinskog, Meštrovićevog paviljona, kao kozmički ciklus vode na Krešimirovom trgu, Zbilja ne bi škodilo da za tekstove o Zagrebu nađete nekog novinara, koji ako već nije rođeni Zagrepčan, bar poznaje ovaj grad.