Krunice, broševi, prstenje, kopče iz baroknog razdoblja te četrdesetak kostura i grobnih ostataka, koji datiraju u 17. i 18. stoljeće, pronađeni su u podnožju crkve Blažene Djevice Marije u Stenjevcu u sklopu istraživanja koja ondje provodi zagrebački Arheološki muzej. Crkva je, naime, oštećena u potresu, a građevinski radovi za koje je zadužena tvrtka Loading uključuju, među ostalim, konstrukcijsku obnovu zvonika koji je zaštićeno kulturno dobro.
Prvi iz razdoblja 17. i 18. st.
– Zbog toga, ali i zato što su se i ranije slična istraživanja provodila na širem području oko crkve, Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode izvođačima radova propisao je arheološki nadzor. S obzirom na karakter lokaliteta, očekivano je bilo da će se uz samu crkvu nalaziti groblje – kaže Maja Bunčić, viša kustosica Arheološkog muzeja i voditeljica istraživanja.
U njima sudjeluju i njezina zamjenica Ana Dugonjić sa Srednjovjekovnog odjela muzeja, a povremeno i kolegice s Odjela za dokumentaciju Ana Solter i Miljenka Galić. Istraživanja su započela lani u studenom, a prva je na redu bila istočna strana zvonika, i to do dubine od dva metra, te manje područje uz jugozapadni dio sakristije. Iskapanja uz sjevernu stranu zvonika, koja su još u tijeku, počela su pak u siječnju, a iduća je na redu zapadna strana koja je vezana uz samo pročelje crkve.
– Najprije se strojno uklanjaju gornji dijelovi zemlje, a kada se spustimo na razinu intaktnih arheoloških slojeva, što je najčešće na metar i pol, ali nekada već i na metar dubine, iskop dalje ide ručno te se pažljivo definiraju grobovi i sitnim alatima čiste kosturi. Potom se detaljno dokumentiraju, vade i pakiraju kako bi se dalje mogli istražiti oni na većim dubinama – opisuje M. Bunčić.
Starost kostura određuje se, dodaje, temeljem predmeta pronađenih u grobovima, u ovom slučaju vjerskih poput krunica i svetačkih medaljona, ali i modnih dodataka i nakita poput kopče s remena ili plašteva, prstenja i broševa, a pronađu se ponekad i ostaci tkanine.
– Ostali grobovi koji su bez sličnih nalaza, prema dubinama, položaju i načinu ukopa, mogu se s velikom vjerojatnošću pripisati novom vijeku. Dosad je istražen samo jedan koji je moguće, prema brončanoj kopči za plašt koja se nalazila na prsima pokojnika, datirati u 14. stoljeće. No očekujemo ih još, a po potrebi će se tijekom stručne obrade pojedini kosturi datirati metodom radioaktivnog izotopa ugljika, 14C – ističe M. Bunčić.
Dodaje i kako su od četrdesetak dosad pronađenih kostura neki cjeloviti, a neki samo djelomično očuvani. Kao razlog navodi gusta pokapanja uz crkvu, odnosno uz same temelje zvonika, što je pak rezultiralo time da su noviji ukopi oštetili one starije. A da su pokojnici bili pokapani u drvene lijesove, dokazuju željezni čavli koje su također pronašli.
– Istraženi ostaci groblja značajni su zbog ukupne slike kontinuiteta koji se prati u Stenjevcu, već dugo poznatom važnom višeslojnom nalazištu. Osim toga, nalazi iz novovjekovnih grobova bit će prvi nalazi iz toga razdoblja koji potječu s arheoloških istraživanja u zbirkama zagrebačkog Arheološkog muzeja, a svakako je važno što novi priljev građe u zbirku dolazi upravo sa zagrebačkog područja – ističe M. Bunčić te dodaje kako je tijekom ovogodišnjih istraživanja pronađeno i nekoliko grobova iz kasnog srednjeg vijeka, koji imaju i nadgrobni kamen koji je bio položen na raku.
Stalni postav muzeja te njegovu antičku i srednjovjekovnu zbirku već su ranije činili predmeti pronađeni na području Stenjevca, a prvi zabilježeni nalaz s tog područja potječe iz 1758., kada je prilikom gradnje crkve pronađen kameni spomenik posvećen rimskom caru Deciju iz drugog stoljeća. Na kraju 19. stoljeća u suradnji tadašnjeg župnika Ljudevita Ivančana i Arheološkog odjela nekadašnjeg Narodnog muzeja jugoistočno od crkve istraženo je rimsko paljevinsko groblje.
Početkom osamdesetih arheolog s Antičkog odjela muzeja Zoran Gregl na području oko crkve tragao je za ostacima rimskog naselja, no nalazi su mu, kaže M. Bunčić, bili skromni jer su uništeni kasnijim korištenjem položaja, ali su ta sondažna istraživanja rezultirala pronalaskom srednjovjekovnog groblja u župnom voćnjaku. Preuzela ih je tada Katica Simoni sa srednjovjekovnog odjela, istraživanja su, uz povremene prekide, trajala do 1997., a uz groblje datirano u 11., 12. i 13. stoljeće, zahvaćen je i dio kasnosrednjovjekovnog naselja.
Slika o životu u prošlosti
Ovogodišnji će nalazi, s ciljem zaštite od daljnjeg propadanja te vraćanja izvornog oblika, proći i obradu u Konzervatorsko-restauratorskom odjelu muzeja, odnosno u njegovu laboratoriju za obradu arheološkog metala i materijala organskog porijekla.
– Kosti pokojnika bit će podvrgnute bioantropološkim analizama kako bismo dobili podatke o dobi i spolu pokojnika, traumama, bolestima, prehrambenim navikama itd., te sveukupno dobili jasniju sliku o životnim uvjetima stanovnika srednjovjekovnog i novovjekovnog Stenjevca. Po završetku tih analiza, u dogovoru sa župnikom, kosti će se vjerojatno pokopati u kosturnicu – ističe Maja Bunčić.
