Čekaonica Poliklinike za medicinu rada i športa Zagrebačkog športskog saveza u rujnu i listopadu, uoči početka većine školskih natjecanja, prepuna je roditelja i djece sportaša koji nervozno hodaju gore-dolje po hodnicima, dok drugi vrijeme krate igranjem igrica na mobitelu.
Čekali i ispred poliklinike
Mnogi ogladne dok čekaju na liječnički pregled, obavezan za sve koji žele biti sudionici turnira i prvenstava tijekom godine, a neki, nakon što uvide kojom brzinom doktori primaju na pregled, odu kući pa se vrate predvečer.
– Došao sam s drugim sinom, a s prvim sam već obavio pregled. Obojica igraju u NK Ponikvama u Gajnicama. Morali smo dolaziti tri puta da bi nas na kraju primili. Uzeo sam broj ujutro u 10 sati, a na red smo došli u 18 sati – kaže ljutiti otac koji zbog pregleda izostaje s posla. Godišnje je u poliklinici šest puta. Naime, svaki je sportaš obvezan svakih šest mjeseci obaviti liječnički pregled, a jednom godišnje rade i krvnu sliku.
Pacijenti svjedoče da gužve znaju biti nesnosne.
Dogodi se i da nema mjesta za sve u prostorijama poliklinike na uglu Heinzelove i Vukovarske pa brojni ljudi stoje ispred dok ne dođu na red. Nekada su se sportaši pregledavali u sportskoj ambulanti u sklopu Doma sportova, no u posljednje četiri godine, otkako poliklinika postoji, to čine ondje.
– Gužve su uobičajene, no ove su godine ekstremne zbog prvenstava u nogometu koja su ove godine počela ranije – kaže izvršni direktor poliklinike Darko Tomić te dodaje da se pregledi mogu obaviti u svim ordinacijama gdje postoji specijalist medicine rada i sporta.
Sve na jednom mjestu
Ipak, ljudi odlučuju doći u polikliniku jer dobiju najvišu kvalitetu, a plaćaju najmanje, tvrdi Tomić.
Naime, za pregled plaćaju participaciju od 40 kuna (koja je prije godinu i pol bila upola manja), dok bi drugdje platili punu cijenu pregleda, odnosno, ovisno o potrebama, od 200 do 800 kuna.
– Ovdje će na jednom mjestu naći i kardiologa i ortopeda, sve specijaliste koji su potrebni za liječnički – kazao je Darko Tomić i dodao da su u posljednje vrijeme u Vukovarskoj znali raditi i do 10, 11 sati navečer.
