Većina zelene salate koja se uzgaja na području Zagreba i njegove okolice još nije ni posijana.
Mudro su proizvođači čekali da prođu debeli minusi, koji su trajali mjesec dana, tako da će u svoje plastenike izdanke posaditi ovaj tjedan. Oni koji su se odlučili posaditi ih prije, zbog velikih hladnoća većinu su usjeva morali baciti. Ako ne i sve. Ima i onih kojima je smrzlo i 500.000 presadnica. A rijetki svoje plastenike i griju. Jednostavno se ne isplati.
Oštra zima
Onima koji svoje plastenike griju, kažu proizvođači, sama proizvodnja skuplja je od gotovog proizvoda. Nije ni čudo stoga da glavica salate na nekim tržnicama košta i po 30 kuna. Kolika će, pak, biti cijena prve salate kad dođe njezina sezona, kažu proizvođači, ovisi o tržištu.
– Naše cijene najviše ovise o Italiji, jer odande dolazi dobar dio salate na naše tržište. Da nije bilo nevremena u Italiji koje je potopilo dio zemlje, ne bi toliko skočila cijena. Lančana je to reakcija. A povrtlarstvo je posao koji je često prepušten milosti i nemilosti vremena – ističe Mario Lasan koji svoje nasade na gospodarstvu u Petruševcu grije. Bude li dovoljno toplo, prva salata na tržnice bi mogla doći već sredinom ožujka, kažu proizvođači salate, ali to će biti ona iz Podravine, Virovitice ili s obale. Zagrebačke, pak, dolaze dva tjedna kasnije. Više cijene trgovci će držati deset dana, potom će ih početi spuštati kako će se bližiti dolazak tzv. vanjske salate, one koja se uzgaja na otvorenom. Bit će to oko 20. travnja. Tada će cijena salate naglo pasti.
– Ako je dotad cijena glavice bila 10 kuna, već oko 1. svibnja moći će je se dobiti za 2,50 kuna i manje – napominje Mario Lasan. Na prvu cijenu najviše utječu, smatra proizvođač Stjepan Horvat, prekupci koji prodaju na tržnicama.
– Proizvođači svoje salate većinom prodaju na veliko, a o njima ovisi koju će cijenu istaknuti krajnjim kupcima. Kilogram salate na zelenoj ću tržnici prekupcu prodati za šest do sedam kuna – kaže Stjepan Horvat, koji na OPG-u na Žitnjaku salatu nije posadio. Iako je dosadašnjih godina bio običaj da to čini odmah nakon Božića. Ostale zasađene kupusnjače su smrznule.
– Blitvu ćemo morati preorati frezom i ponovno zasijati sljedeći tjedan. Radim ovaj posao od 1994., doživjeli smo hladne zime, ali ni jedna nije tako dugo “držala”. Propale su i one sorte koje inače mogu izdržati zimu – kaže Stjepan Horvat. Donedavno je bio najveći proizvođač salate u Gradu Zagrebu, a godišnje je na OPG-u uzgojio i do 500 tona povrća. Sada je količinu smanjio na 100 tona.
Voditelji trebaju uvesti red
– Od toga 70 posto otpada na salatu, ostalo su kupusnjače – kaže Stjepan Horvat. Prije nekoliko godina, kada je proizvodnja bila veća, radio je i s velikim trgovačkim lancima. No isplate nikad nisu bile redovne, a još su mu i ostali dužni, tako da sada sve što prodaje daje isključivo uz gotovinu. Pri definiranju cijene jedan su od problema, kaže, i voditelji tržnica, koji su dopustili da na njihovim površinama prodaju oni koji nemaju ni balkona.
– Da prodaju isključivo proizvođači, ne bi se moralo toliko izdvajati za salatu. Oni koji prodaju proizvode koje uzgoje od svoje zemlje ne dižu pretjerano cijene – zaključuje Stjepan Horvat.
