Franjo Schneider bio je graditelj glazbala koji je prije Drugog svjetskog rata utemeljio prvu i najveću tvornicu na ovim prostorima. U prostorijama na Goljaku na lageru je znalo biti i po 2500 harmonika, violina, viola, basova... Njegove violine, koje je izrađivao prema modelima Antonija Stradivarija, poznate su ne samo u Hrvatskoj, nego i u inozemstvu.
Svu ostavštinu Franje Schneidera, ujedno i jednog od najbogatijih Zagrepčana koji se 1930-ih gradom vozio u BMW-u, njegova kći Erna Schneider Nikolić 1983. donirala je Gradu Zagrebu. U dvorištu Škole primijenjenih umjetnosti maleni muzej dolaze gledati najviše u Noći muzeja. Navrate ondje ljubitelji i poznavatelji glazbe, dobro upoznati s kvalitetom Schneiderovih glazbala.
Tajne ponio u grob
– Radio je s tada najvećim glazbenim imenima, što domaćim, što stranim. Mnogi su mu bili i kućni prijatelji, a jedan cijeli zid posvetili smo njima, odnosno fotografijama s posvetama koje je on čuvao. Bili su tu Antonio Janigro, Vaclav Huml, Fran Lhotka, Rudolf Matz, Stjepan Šulek, David i Igor Oistrakh, Leonid Kogan, Henryk Szering, Ruggiero Ricci... Suradnja s proslavljenim violinistom Zlatkom Balokovićem vrhunac je njegove uspješne djelatnosti graditelja i restauratora gudačkih glazbala – kaže Darko Stipešević, majstor graditelj, koji, osim što vodi zbirku, u prostorijama muzeja podučava učenike za zvanje “graditelj restaurator glazbala”.
Muzejem Franje Schneidera upravlja Glazbena škola Pavla Markovca, a ondje je i radionica u sklopu koje glazbala i servisiraju. Središnje mjesto u Schneiderovu opusu zauzima aparatura koju je sam konstruirao: naprava za mjerenje elastičnosti rezonantnih ploha.
– Ona je jedinstven pokušaj unošenja znanstvene metode u umjetničku djelatnost. Violine, viole i violončela sustavno je mjerio pri gradnji i uspoređivao dobivene podatke. Spoj nadarenosti, strpljivosti i marljivosti urodio je rezultatima jedinstvenim u povijesti gradnje i popravljanja glazbala. No, kako nije imao učenika, Schneider je svoje spoznaje, svoju tajnu, odnio sa sobom u grob – ističe Stipešević dok pokazuje katalog koji je Schneider izdavao. I tvornica, kao i trgovina u Teslinoj 10, nacionalizirani su 1945., a njega su zatvorili u kaznionicu u Popovači.
Koncerti u kaznionici
– I ondje nije mirovao, nego je organizirao koncerte koji su bili jako posjećeni – otkriva Stipešević, koji se brine i za alat iz Schneiderova atelijera, koji je sam izrađivao po svojoj mjeri.
