Sjede nad gomilom dokumenata i razmišljaju. Imaju još točno tjedan dana da se presele, ali stvari nisu počeli pakirati, niti namjeravaju. Marijana, njegovu suprugu Rajku, sinove Predraga i Nenada, snahu Romanu te dvogodišnju unuku Luciju prekjučer su obavijestili da je kucnuo čas.
Iz njihove kuće u Branimirovoj, posljednje prepreke na punom profilu te ceste, ne odu li dobrovoljno tri dana ranije, deložirat će ih 23. svibnja.
Kupio po svim pravilima
– Protiv gradnje ceste nemamo ništa, ali izići iz kuće nećemo. U ovoj kući sam već 34 godine i ona mi je dom, a ovo je moj kvart. Kuću sam kupio potpuno zakonito, da bi mi kasnije poništili kupoprodajni ugovor i na kraju me ovako izbacivali – ljutit je Marijan Brčina, koji u Branimirovoj stanuje od ranih 80-ih godina.
S obitelji je dohranio Vjekoslavu Rukelj, nakon čije se smrti u vlasništvo kuće prvo upisala država. Kao branitelj invalid Domovinskog rata, Brčina je od Ministarstva prije 11 godina dobio kuću u najam sa zaštićenom najamninom i pravom otkupa. To je i iskoristio 2006. godine, no kada je ustanovio da se u ugovoru spominje samo kuća od 68 kvadrata, a ne i zemljište, zatražio je aneks ugovora, da bi u procesu država vidjela da je zemljište na trasi buduće ceste, a Brčina 2013. dobio rješenje da je njegov ugovor o kupoprodaji poništen. Na pitanje o tome na kakvu bi zamjenu za kuću pristao, Brčina odgovara da za njegov dom zamjene nema.
– Ova saga traje već desetak godina. Isprva su nam nudili stan od 103 četvorna metra na Prisavlju, na što nismo pristali, a posljednja je ponuda stan za mene, suprugu i jednog sina od 73 kvadrata, a za drugog sina s obitelji stan od 63 kvadrata. Mi bismo imali zaštićeni najam do moje smrti, dok bi sin u drugom ponuđenom stanu smio ostati pet godina – kaže Marijan Brčina, dok njegova supruga Rajka dodaje kako se obitelj na taj način jednostavno ne želi razdvajati, a oni, baš kao i svaki drugi roditelji, objašnjava, svojoj djeci žele da i nakon njih imaju krov nad glavom.
Dnevno pije i 25 tableta
Kuća u kojoj su trenutačno, a koju je sudski vještak u prosincu 2015. godine procijenio na 82 tisuće eura, neće moći ostati.
– Za taj novac, i sami znate, ne možemo kupiti prostor u kojem ćemo se svi smjestiti – kažu Brčine, koji zato što ne žele napustiti kuću u Branimirovoj problema i zavrzlama imaju ne samo s Gradom nego i s običnim prolaznicima. Ružne riječi i dovikivanje postali su im svakodnevica.
– Kad na terasu stavljam rublje na sušenje, znaju dobacivati da sve stoji zbog nas i što se ne maknemo. Objašnjenje ne žele ni slušati – kaže Rajka Brčina, koja dnevno, kako kaže, popije 25 tableta. A visokom tlaku i šećeru, govori, stres nimalo ne pomaže. Iz kuće ne izlazi, kaže, jer živi u strahu da će netko jednostavno promijeniti bravu, a ona se neće imati kamo vratiti.
Stručnjaci se slažu, izvlaštenje u svrhu javnog interesa opravdano je, ali u takvom slučaju vlasnicima se mora ponuditi jednako vrijedna nekretnina koja će odgovarati objema stranama.
Ne ulazeći u to što bi ljudi htjeli ili ne, meni smeta što od marije Terezije i Austro-Ugarske, u našim zemljišnim knjigama vlada ovakav nered. Kako je u uređenoj državi moguće da se takvi strašni previdi događaju? kako je moguće da čovjek kupuje u dobroj vjeri a onda snosi posljedice tuđeg nerada i nereda?