Zagrifoni su posebna lokalna vrsta grifona, mitskog bića lavljeg tijela s krilima i glavom orla. U vojne ga je svrhe, piše zagrebački svestrani umjetnik Željko Zorica, prvi upotrijebio Aleksandar Veliki. U mirnodopskim vremenima brbljave su i prilično načitane životinje, a u Zagrebu dva primjerka stanuju na fasadi u Ulici kralja Držislava 10.
Jura Klinčić iz Zaprešića, bilježi također, malim demonima i coprnicama vlada s pročelja zgrade u Ilici, iznad ulaza u kazalište Kerempuh, a malo dalje, u Tkalčićevoj, stanuje i njegov kolega demon Diabolito, okrutni veseljak i nestašni tat kojemu je specijalnost ta da može poprimiti bilo čiji oblik.
Zagrebački bazilisk, sin Gorgone, koji svakoga tko susretne njegov pogled pretvara u kamen, sa svoje je pozicije u Frankopanskoj deložiran, no dvije zagonetne sfinge još stoluju na pročelju Vraniczanyjeve palače na uglu Berislavićeve i gajeve.
Sove knjižničarke i endemski obrtnjak
A nakon dva velika vala migracija u 13. te krajem 19. i početkom 20. stoljeća, rigalice, odnosno vodorige, djeca velikog vodenog zmaja iz Sienne, doplovile su Savom i do staroga Agrama. Zoričina priča kaže dalje da su u posljednjem valu stigle s Hermanom Bolléom, koji ih je promatrao na pročeljima crkvi u europskim gradovima kroz koje je putovao i pritom zaradio kroničnu vratobolju. Dolazak rigalica u Zagreb bio je praćen poplavama, olujama i potresima koji su, kaže njegova legenda, završili gradnjom prvostolnice na čije su se pročelje naselile.
U metropolu su se početkom 20. stoljeća, i to na fasadu kuće Rado na Trgu bana Jelačića, doselile i dvije psiozehe, čudne zvjerke iz porodice vuka. Kada grad danima muči sivilo, to je njihovo maslo jer katkad vole jesti boje, bilježi pisac, grafički dizajner i član Kugla glumišta u knjizi "Usnuli čuvari Zagreba ili fantastični bestijarij".
Poput kakva pedantna zoologa, Zorica je u njoj detaljno opisao kamene stanovnike fasada zagrebačkog Donjeg grada, a u tome mu je "pomogao" dr. Hans Christian Zabludovsky, svestrani istraživač znakovita imena, poznati demonolog i paleontolog, prijatelj Nikole Tesle te još slavniji vinopija i kartaš.
Četiri od 12 junaka Zoričinih priča postala su pak i protagonisti ture Studija Artless koja obuhvaća predavanja i likovne radionice posvećene nesvakidašnjem istraživanju zagrebačke svakodnevice u kojoj su se isprepleli istina i mit, borhesovska snoviđenja sa stvarnim gradskim prostorima, povijest sa sadašnjošću i činjenice s fikcijom, baš kao i u njegovu djelu.
U mističnu šetnju čija je zadaća naučiti sudionike da gledaju gore i uočavaju stanovnike fasada povela nas je autorova udovica Ana Janjatović-Zorica. Najprije smo na njihovu prirodnom staništu, na keramičkoj fasadi kuće Kalina na uglu Masarykove i Gajeve, promatrali večernje jedrilce, posebnu vrstu secesijskog šišmiša, čarobnog bića koje je svojim letom prema suncu promijenilo svijet.
A malo dalje, u Prilazu Gjure Deželića, na broju 59, upoznali smo i posljednji primjerak sunčevog mladunčeta, bića velikog oko 30 centimetra, zlaćane kože i britka pogleda, koje se voli hraniti grožđem pa su ga, kaže Zoričina priča, potamanili starozagrebački vinogradari. U trenutku smrti sunčevo se mladunče pretvara u biće uspomena, osvetničku mašinu koja je u stanju izazvati i elementarne nepogode poput potresa.
"Izmišljena tradicija" turistička atrakcija
Tu je i obrtnjak, endemska vrsta iz porodice zmaja, koji stanuje na ogradi bočnih vrata Muzeja za umjetnost i obrt. Kazališni trg, pisao je Zorica, odvajkada je poznat kao mjesto na kojem obitavaju veliki i mali zmajevi, a obrtnjak, kojega je dao izraditi Bollé, spada među one kišne pa se katkada kandžama hvata za oblake i gradu pod Sljemenom donosi kišu.
U susjedstvu, na Marulićevu trgu, na krovu zgrade Državnog arhiva, obitava i jato sova knjižničarki čija je supermoć da neprobavljivu knjišku građu pretvaraju u istraživačima razumljive tekstove i tako najupornijima otkrivaju stoljećima skrivane tajne, a pokatkad odlete u Botanički vrt, gdje se vole zabavljati. Sove knjižničarke, zahvaljujući coprnici Cindrički iz Kožarske, pomogle su arhitektu zgrade Arhiva Rudolfu Lubynskom da izađe na kraj s miševima pa ih je nagradio počasnim mjestom na krovu knjižnice.
– Cilj je ture na sasvim novi način povezati grad s ljudima koji u njemu obitavaju, približiti im i "izmišljenu tradiciju" koju je moj pokojni suprug zapisao u svojoj knjizi, potaknuti ih da što više maštaju, vole i brinu se o drugima te im pomoći da postanu plemenitiji – kaže Ana Janjatović-Zorica. Dodaje kako njezin projekt podržava i gradska Turistička zajednica pa je u planu audiošetnju prevesti i na druge jezike kako bi i posjetitelji iz inozemstva dobili priliku iskusiti Zagreb iz nove perspektive.
Često gledam te skulpture koje krase više dijelove pročelja...