Nakon naguravanja za školskog odmora u ponedjeljak 11-godišnji Damir
Čepalek iz OŠ Dragutina Kušlana kolima Hitne pomoći prevezen je u KB
Rebro. Dijagnoza: slomljena mu je ključna kost i zbog toga će bolovati
kod kuće tri tjedna.
Nasilje od prvog razreda
Nasilnik je kolega iz razreda. Saznaje se da ga godinama verbalno
maltretira, a otkako su krenuli u peti razred, počeo ga je zlostavljati
i fizički. Tog popodneva naprasno je gurnuo Damira koji je glavu
pokušao zaštiti lijevom rukom. Nakon što je pao na leđa, na Damira su
pala dvojica prijatelja od 50 i 70 kilograma i tad mu se slomila kost.
– Tom sam dečku dulje vrijeme na piku. Zbog toga sam stalno oprezan, a
bio sam i toga dana. Imao sam osjećaj da bi se moglo dogoditi nešto
loše. Izašao sam iz razreda i krenuo u zahod. U prolazu sam naletio na
njega, okrznuli smo se. Snažno me gurnuo, a ja sam pao i stradao –
prepričao je Damir.
Izgred je bio nastavak od petka. Isti dječak tada je Damira rukama
spriječio da ne ode na sat tjelesne nastave. Oteo mu je vrećicu s
tenisicama i trenirkom pa je zakasnio i nije se uspio presvući. Dobio
je minus i neopravdan sat. Tri dana kasnije naguravanje je završilo i
tjelesnom ozljedom.
Damirovi roditelji kažu da su im djeca iz razreda potvrdila da je tada
na školskom hodniku blizu bila profesorica koja nije vidjela što se
događa. Odlučili su reagirati jer se boje i za sinovu sigurnost i za
budućnost petogodišnje kćeri Tee koja će uskoro krenuti u istu školu.
Sigurnost djece u OŠ
Trnsko motri se kamerama
Foto: Renato Branđolica
– Naš je sin najmanji u razredu. Povučen je i nenametljiv.
Poznajemo dječaka koji ga gnjavi od prvog razreda. Mislili smo da će im
se odnos s vremenom popraviti, ali sve je gori. Ne tražimo krivca jer
dječak ne može sam biti kriv što je takav. Na roditeljskom vijeću
predložit ćemo da se u školu postave kamere jer pouzdano znamo da to u
OŠ Trnsko djeluje – kaže Damirov otac Slobodan. Uvjeren je da će
njegovu sinu nakon povratka u školu biti teško suočiti se s napadačem.
Ravnateljica OŠ Trnsko Ljiljana Piškor kaže da se nakon uvođenja kamera
djeca rjeđe okupljaju ispred škole, a za odmora mašu u kameru i smiju
se. Nasilja i problema ondje nema.
Ured pregledava škole
– Novac za kamere prikupili smo sami. Roditelji su se s veseljem
odazvali, a ostatak se namaknuo od iznajmljivanja prostora školi
stranih jezika – kaže ravnateljica Ljiljana Piškor. Sustav nadzora
stoji 7000 kuna ili više. O uvođenju videonadzora u školama prije dvije
godine razmišljali su i gradski poglavari. Ništa više od toga.
– Upravo pregledavamo škole jer ispitujemo mogućnost uvođenja nadzora.
Završit će do sredine studenog. Nakon toga ćemo napraviti plan za 2009.
i odrediti prioritete među kojima će biti i nadzor škola kamerama –
rekla je Božica Šimleša iz Gradskog ureda za obrazovanje.
Ženska banda maltretira učenice
Učenici prvoga razreda Poljoprivredne škole natučena su rebra, a u tučnjavi koja je izbila u petak oko 19 sati u školskom krugu iščupan je i jedan pramen kose. Žrtva je napad prijavila u obližnjoj policijskoj stanici.
– Djevojku je napala kolegica iz susjednog razreda uz najmanje četiri pomagačice – rekla nam je Sanja Wagman, pedagoginja Poljoprivredne škole.
Razularena skupina je 15 minuta potom 300 metara od škole vrijeđala i naguravala dvije učenice XII. gimnazije.
Nasilje im je postalo praksa jer je ista učenica prvog razreda Poljoprivredne škole dan prije oko 18.30 u školskom dvorištu, ovaj put bez pomagačica, napala učenicu Veterinarske škole.
– Roditelji napadnute odlučili su da napad neće prijaviti policiji – rekla nam je ravnateljica škole Smiljana Gamulin.
– Napadačica koja ponavlja napade, ponavlja i prvi razred Poljoprivredne škole. Prije se nije fizički sukobljavala s drugim učenicima, ali je često izostajala s nastave – rekla je pedagoginja S. Wagmann.
– U našoj školi stalno se netko tuče, a najčešće djevojke s djevojkama. Prošli tjedan jedno je dijete iz prvoga razreda završilo na policiji – rekla nam je Ž. S. (14), učenica Veterinarske škole u Zagrebu.
U Gornjoj su Dubravi jedna drugoj sustanari četiri srednje škole u istoj zgradi: Veterinarska, Poljoprivredna, Prehrambena i XII. gimnazija. U njima je ukupno 2000 đaka. Socijalna pedagoginja Ivana Kelek mjerodavna je za 1500 đaka Poljoprivredne, Prehrambene i Veterinarske škole. U svakoj školi radi po deset sati tjedno. Kaže, to nije ni približno dovoljno.
– Sve se svodi na gašenje požara. Ne stignem se baviti sekundarnom prevencijom – kaže. Nema vremena baviti se đacima koji imaju poremećaj u ponašanju. Socijalne pedagoge još se ne uvažava kao važan dio obrazovnog sustava. Svakoj školi potreban je tim stručnjaka: socijalni radnik, socijalni predagog, psiholog i pedagog.
Ivana Hanaček
