Sa svojom četverogodišnjom kćerkicom Gabrijela Malović Halapa u tjednu ima samo jedan dan bez liječničkog pregleda ili terapije. Dijete je rođeno s ozbiljnim zdravstvenim problemima, što su ova majka i njezin suprug Domagoj, koji žive u okolici Zagreba, znali kada su djevojčicu posvojili iz doma u kojem je bila od rođenja. Njihovim je djetetom, kako u razgovoru ističe ova doista posebna žena, postala prije dvije godine i početak nije bio lagan.
Bojala se vode, miksera...
– A što je u životu lako, ništa nije servirano... Nisu nam za nju ni govorili jer su smatrali da je nitko ne želi zato što je bolesna. Mi želimo nju i gotovo, ona je naše dijete! Čekali smo papire i posjećivali je u domu, imala je dvije i pol godine i u početku me odbijala, a s tatom se povezala. Kad smo došli kući, morala je ići na brojne preglede, prvih mjesec dana proveli smo po bolnicama i imala je puno strahova, bojala se svega. Bojala se kad bih pustila vodu, upalila fen, mikser, cijelu bi noć sjedila u krevetu – opisuje majka koja želi potaknuti sve da razmisle koliko je važan čin posvojenja jer njime se postaje roditeljem.
Prije ove danas četverogodišnjakinje već su bili posvojili jednu djevojčicu, također ostavljenu po rođenju. Bilo je to, kaže, tri godine nakon njihova vjenčanja, a najprije su prošli proceduru, dobili potvrdu da mogu krenuti u postupak te su otišli u školicu za posvojitelje. – To bih svima preporučila! Dobili smo puno informacija, nekako počnete odrastati i prvi se put susretnete s različitim temama o kojima niste ni razmišljali, poput posvajanja romske djece. Pomislila sam, što ja moram uopće o tome razmišljati, zar moram naglašavati da nam to nije važno? – opisuje Gabrijela trenutak u kojem su ona i suprug opet počeli pisati molbe uz napomenu da im takvi uvjeti nisu važni, nego samo dijete kojem žele biti pružiti roditeljsku ljubav i brigu.
– Pa nije to ružičasti svijet u kojem ćeš dobiti bebicu s loknicama i plavim okicama. Dnevno sam zvala 20 centara, a nazvati svih 80 tjedno bila mi je misija. Čula sam da postoji jedno dijete i zvala taj određeni centar. Oni su nam rekli da ima neku obiteljsku anamnezu, no nismo se na to obazirali. Rekli smo da nemamo što razmišljati i upoznali smo je tog ponedjeljka u deset sati – opisuje susret sa svojom starijom kćeri koju su posvojili kad je imala dva mjeseca.
Planiraju se još širiti
Djevojčice su prave sestre, slažu se i ljute kako to čine sva braća i sestre. Roditelji se nadaju da će za koju godinu, kad mlađa djevojčica krene u školu, obitelj proširiti još jednim članom.
– Zbilja bih voljela da ljudi malo drukčije razmišljaju, svi bi odmah i sad, ali ne bi bilo ispravno da se djeca tako dijele. Ako već žele biti roditelji, neka si daju priliku, ali i toj dječici. Ne želim da dobiju dojam da sam ja napravila nešto dobro zato što sam ih posvojila jer ja sam presretna s njima i samo mi je važno da budu sretne i da ih uspijemo izgraditi kao osobe – poručuje Gabrijela Malović Halapa.
kolika velika dobrota i ljudskog u toj obitelji.