Jedna od najzastupljenijih lokacija na Facebook grupi Zagreb kakav je bio nekada svakako je Trg Petra Preradovića odnosno Cvjetni trg, kako se popularno naziva. Nije to bez razloga.
Primjerice, među rijetkim je gradskim trgovima preko kojeg ne ide nijedna linija javnog prijevoza. No, puno je zanimljivija od te činjenice njegova povijest. A ona ne seže samo od 1887. i 2. regulatorne osnove, kada to mjesto i službeno postaje Trgom Petra Preradovića. Priča o Cvjetnom trgu počinje još u 14. stoljeću s crkvom sv. Margarete, odakle i naziv Margaretska ulica.
Spomenik stigao tek 1954.
Tako na grupi nalazimo zanimljiv navod. Ivan Krstitelj Tkalčić o crkvi sv. Margarete kaže ovo: “Kada je ona gradjena, ne zna se točno, ali je svakako stojala već g. 1334. jer ju spominje najstariji popis župa zagrebačke biskupije. Bila je u staro vrieme župna crkva za podgradje, Šoštarsku ili Njemačku ulicu (Trg bana Jelačića, nap. a.) i Novu Villu (Ilicu, nap. a.). Poveljom od 10. ožujka 1372. dozvolio je kralj Ljudevit I. da se kod ove župne crkve sv. Margarete može držati godišnji sajam, a taj da ima trajati četrnaest dana. Ovaj se sajam i sada jošte obdržava na Margaretinje (13. srpnja, nap. a.). Kraj crkve bilo je groblje, a u borbi grada s kaptolom provale kaptolci na staru godinu 1396. na to groblje, te izkopaše i pobacaše lješine. U kašnje doba posta ova crkva podružnom kapelom župe sv. Marka”, prenio je član grupe Damir Karavlah.
K tome, po nekim je izvorima prostor današnjeg trga služio i kao gubilište.
Zbog prikupljanja novca za gradnju zakladne bolnice, crkva sv. Margarete 1794. prodana je “grčko-iztočnoj vjerskoj obćini”, koju čine pravoslavne obitelji Grka i Cincara, izbjegle iz Makedonije i Grčke. Neki izvori spominju prezimena poput Demeter ili Gavella. Crkva mijenja ime u Sv. Preobraženja Gospodnjega, a 1848. općina dobiva prefiks “srpska”.
1873. na Cvjetnom dolazi do vjerojatno prvog sukoba bogataša koji želi graditi i okolnih stanovnika. Kao da se povijest ponavlja!
Godine 1866. na tom se mjestu gradi nova crkva po nacrtima popularnog arhitekta Franje Kleina. Još jedan poznati arhitekt, Herman Bolle, restaurira je nakon potresa 1880., a onda još dva puta, 1899. i 1914. Do 1897. odmah do crkve je i niz prizemnica s gostionicom “K starom dobričini”, stajalištem prema kupalištu na Savi u Trnju. One su po regulatornoj uredbi srušene da bi se dobio prostor trga koji će ponijeti Preradovićevo ime. Današnji spomenik velikom pjesniku na njegov je trg dospio tek 1954.
Do tada je bio smješten na Strossmayerovu trgu. I nije sve išlo kako treba. Gradska uprava odbila je prvotni zahtjev građana da se formira trg pravdajući se da u 1. regulativnoj osnovi nije predviđen. No, odobrava gradskom zastupniku i predsjedniku Izraelitske bogoštovne općine Josipu Siebenscheinu gradnju velebne palače 1873., zbog čega dolazi do vjerojatno prvog sukoba bogataša koji želi graditi i okolnih stanovnika. Kao da se povijest ponavlja!
Gradila se samo 100 dana
Svejedno, Preradovićev se trg razvija. Podiže se kuća Granitz 1886., također po projektu H. Bollea; sam je Ignjat Granitz bio poznati tiskar i izdavač. Odmah do nje bila je jednokatnica gdje se nalazilo kino Metropol, na čijem je mjestu 1937. podignuta šesterokatnica. Grade se i palača Huga Erlicha iz 1923., pa palača Centralne eskomptne banke i mjenjačnice Dioniza Sunka 1920. te zgrada pravoslavne općine Stanka Kliske i Jurja Denzlera iz 1930.
Najznačajnija je građevina palača Prve hrvatske štedionice prema projektu Josipa pl. Vancaša koja se gradi 1898. Nezamislivo je danas da se jedna od prvih zgrada s “natkritom” ulicom mogla sagraditi za samo sto dana, a otvorena je za 15 mjeseci.
Cvjetnim se trgom bave mnogi, a posebno je ozbiljan rad Snješke Knežević iz 1994.
Na trgu je bilo i polazište ZET-ovog autobusa za Folnegovićevo naselje.