Zvukovi bušenja i štemanja golemih betonskih blokova prenosili su se jučer 7. paviljonom Zagrebačkog velesajma, gdje su učenici sedmog i osmog razreda isprobavali velike bušilice, tzv. bormašine, kako bi se sami uvjerili što točno rade zidari, tesari, armirači i fasaderi. Za štandom u sklopu Zagrebačkog obrtničkog sajma podučavao ih je Muris Smajlović, koji se tim poslom bavi trideset godina, a tinejdžeri, i to uglavnom mladići, jedva su čekali primiti veliki alat u ruke kako bi osjetili vibracije koje proizvodi dok prolazi kroz beton. Toliki entuzijazam, kaže Smajlović, ne dijele naučnici koji dolaze u tvrtku u kojoj radi. Mnogi ne žele raditi to za što su se školovali pa se stoga i ne trude.
Podigao se prosjek
No, stanje se ipak promijenilo u posljednje tri godine, otkako se organizira sajam koji među učenicima promovira obrtnička zanimanja. Ove je godine, kako je kazao Mirza Šabić, predsjednik Obrtničke komore Zagreb, koja sajam organizira s Gradom i Zagrebačkom županijom, najavljeno 6000 učenika, 20 posto više nego lani, a manifestacija traje tri umjesto dosadašnja dva dana. Veći je i broj učenika upisanih u obrtnička zanimanja, istaknuo je Šabić, a potvrđuje to i kožar Silvio Lončarić, koji je pokazao kako napraviti privjesak od kože.
– Prosjek upisanih učenika koji uče za kožare obično je šest na godinu, a već nakon prvog održanog sajma bila su 22 – kaže Lončarić dodajući da se sada upisuju i oni koji nisu obiteljski vezani za tu struku. Interes za dimnjačarski posao, dodaje Nikica Tomešić, mogao bi biti i veći. Posla ima, kaže, ali nema ljudi.
– Da ih stotinu završi, toliko bismo ih i zaposlili – ističe Tomešić. Dimnjačari posuti čađom, asocijacija koju većina ima u glavi kad pomisli na taj posao, više, kažu oni koji se time bave, ne drži vodu. Ljudi koji lože paze da imaju čist dimnjak, a danas dimnjačari koriste posebne uređaje koji im olakšavaju posao.
A gdje je gospa Jela?
– U Zagrebu danas ima 50 majstora i sto pomoćnika, nadamo se da će ih biti i više. Super je raditi posao za koji se smatra da nosi sreću pa još vidimo ljude kako se hvataju za gumb čim nas spaze. Drugi se pak šale pa pitaju gdje nam je gospa Jela – kažu Nikica Tomešić, Ivica Kovač i Miroslav Dvojak, koji su za učenike montirali i dimnjake u koje mogu zaviriti posebnim kamerama.
Učenici na sajmu mogu iskušati zanate 200-tinjak obrtnika, koliko ih predstavlja svoja zanimanja, i to sve do petka. Kod bagerista mogu pomoću bagera probati srušiti lopticu s cjepanice, kod cvjećara izraditi buket, sjesti na stolac frizera, kozmetičara i manikera... Ili vidjeti kako se pripremaju starinski kolači koje rade budući slastičari koji pohađaju Ugostiteljsko-turističko učilište.
– U ugostiteljstvu nemamo problema s manjkom ljudi, javljaju nam se i odrasli, s obzirom na to da imamo program prekvalifikacije – kaže Ivana Purić s tog učilišta.
I onda kad majstori odluče raditi za novokomponiranog bogataša, ili, čitaj, onog koji je preko noći iz opanaka ušao u cipele, moraju biti spremni, na majstore, nemam para, ili majstore e pa to je preskupo, i naj bolje bi bilo da takvima majstor plati, uopće iz zahvale što je radio za takve bogataše, okruženih video kamerama,itd,itd.