Može se prst uperiti u doslovno pola grada i reći kako ničega od toga ne bi bilo da nije bilo njega. Većeslav Holjevac, čija je stota obljetnica rođenja obilježena jučer, bio je gradonačelnik za čijeg je mandata Zagreb prešao preko Save. A malo je tko u ono vrijeme mogao pretpostaviti da će se i približiti rijeci, a kamoli da će je prijeći. No Holjevac je učinio upravo to, zbog čega je Ivo Frangeš zaključio: “Što je Šenoa naslutio kroz daleku viziju, Holjevac je stvorio, što je Krleža spominjao kao trnjansko blato i močvaru, Holjevac je pretvorio u gradsko središte.”
Spasio ga od Beograda
Većeslav Holjevac rođen je 1917. u Karlovcu. Bio je političar, partizanski general i pisac, a dužnost gradonačelnika Zagreba obavljao je od 1952. do 1963. Jedna od njegovih prvih i ključnih odluka bilo je premještanje Velesajma iz Savske na desnu obalu rijeke. Nakon što ga je 1956. preselio, Velesajam je i više puta spasio od premještanja u Beograd, a nova komunalna infrastruktura iskorištena je za gradnju stambenih naselja “s one strane Save”. Doselili su se onamo mahom radnici koji su došli u Zagreb budući da je u tom razdoblju industrijski procvao. Sagrađene su tvornice ulja i papira, Chromos, OKI, Nikola Tesla... Zagreb je dobio i niz novih sportskih te kulturnih institucija poput Doma sportova, Zimskog plivališta Mladost, Instituta Ruđer Bošković, tiskare Vjesnik, zgrade Elektrotehničkog fakulteta, Pučkog učilišta, Iličkog nebodera... Medvednica je dobila prvu skijašku žičaru, pripremala se gradnja autobusnog kolodvora i putničke zgrade na Plesu, a stigla je i tramvajska pruga u Držićevu i Šubićevu.
Beč i Milano za inspiraciju
– Jako sam ponosna što sam kći gradonačelnika koji je od Zagreba napravio velegrad. Sjećam se da bio veliki vizionar i pun energije. Radio je po cijele dane, a onda bi popodne došao kući, ukrcao nas klince u auto i išli smo gledati Zagreb. Nadzirao je gdje se radi, ali i tražio gdje će niknuti nove zgrade, ondje gdje je još bilo “kukuruzište“ – prisjeća se njegova najstarija kći Tatjana Holjevac dodajući kako je otac inspiraciju često tražio u metropolama poput Beča i Milana. Posebno joj je drago što je upamćen kao “onaj koji je najviše učinio za Zagreb”, a to dokazuje i spomenik koji mu je podignut 1994., 24 godine nakon smrti, i dalje jedini spomenik zagrebačkom gradonačelniku.
Obljetnica je svečano jučer obilježena i u Skupštini, gdje je o Holjevčevim zaslugama govorio i aktualni gradonačelnik Milan Bandić, koji je više puta istaknuo kako mu je on bio i ostao uzor.
Proširio je bez veze Zagreb na preko 600 km² (po stanovništvu duplo veći Beograd ima površinu 360 km²). Umjesto da je sređivao zemljišne knjige i katastarski kaos zbog čega i dan danas imamo problema, te novogradnjom popunjavao prazan prostor starogg Zagreba te rušio tisuće potleušica koje danas vidimo po glavnim avenijama Zagreba, Holjevac je krenuo u nenormalno proširivanje Zagreba gradnjom ružnog betonskog socijalističkog sivila u koje je ciljano naseljavao samo one s partijskom knjižicom. Novi Zagreb je gradio je na zelenim površinama, krčio šume i njive, otimao je zemlju i kuće starosjediocima kojima dan danas nije plaćena ta otimačina. Danas u Zagrebu ima toliko rupa i praznog prostora te potleušica po glavnim avenijama koje koče razvoj Zagreba, a za to je najodgovorniji Holjevac, za katastarski kaos je najodgovorniji Holjevac, naravno, o tome ni riječ, već se svi moramo diviti socijalističkoj ružnoj arhitekturi nad kojom se 99% turista zgražava i izbjegava u širokom luku.