Vozači i oni koji su odgovorni za poštivanje voznog reda velikogoričke autobusne linije 268 zaista izazivaju. Igraju se živcima, strpljenjem, tolerantnošću i pacifizmom putnika. A za sve to je potrebna već poprilična samokontrola i volja da se unatoč ljutnji, pa čak i bijesu, ostane staložen, pristojan i tih. A zašto smo opet gotovo pa prisiljeni pisati o tom velikogoričkom troznamenkastom broju? E pa zato što se u dva dana zaredom krajem prošlog tjedna, kao i jučer, dogodilo posve isto.
U prijepodnevnim satima, unatoč rasporedu i informacijama na displeju, putnici su na stanicama morali čekati 30-40 minuta jer se u tri termina vožnje zaredom autobusi jednostavno – nisu pojavili. Prema dojavama uzrujanih građana, to se događa i u poslijepodnevnim satima. Kada se autobus konačno pojavi, onda se i dodatno rasplamsavaju razlozi za ljutnju jer se pred putnicima ukazuju tri jednako izazivačke varijante.
Prva, autobus je toliko pun da je u njega prava muka ući i kad vozač otvori sva vrata. Druga, unatoč kašnjenju od pola sata i više, vozač otvara samo prva vrata i tad izlazak, a onda i ulazak većeg broja ionako već nakostriješenih putnika traje dugo, nervozno i atmosfera je lakozapaljiva. To otvaranje samo prvih vrata u takvim situacijama posebna je drskost, gotovo pa “specijalnost” pojedinih vozača. Putnici dobro znaju kojih. I treća, nakon 40-minutnog čekanja, kad su svi putnici na stanici već “ludi” jer mimo svih pravila pristojnosti i razumijevanja ne svojom krivnjom kasne na sve obveze i dogovore, na stanicu jedan za drugim, ali baš jedan za drugim, dolaze i naslažu se čak – tri autobusa 268. Ona tri koja su preskočila svoje prethodne rasporede vožnje pa su sad svi odjednom uhvatili četvrtu rundu. I znate što se onda dogodi jednoj putnici koja je vozaču prigovorila zbog nepoštivanja voznog reda i kašnjenja? To da joj on, bez ijedne riječi isprike ili objašnjenja, mrtav hladan odbrusi: “Gospođo, mogli ste pozvati taksi”. Ne, ne može i ne, ne smije to više tako!
kada ce otkaz direktoru zeta *