U podrumu, ispod haube automobila, u šahtu, pa u nedostižnim, skrivenim kutovima dvorišta… Mjesta su to na koje su se znale zavući nestašne zmije i preplašiti Zagrepčane pa je ekipa hvatača iz Skloništa za nezbrinute životinje u Dumovcu morala izići na teren, “pokupiti” ih i odnijeti natrag u prirodu.
Mami ih na “sunčanje”
Zbog zmija, kažu, imaju više od 200 intervencija godišnje, što je, uračuna li se zimsko razdoblje kada su životinje neaktivne, pa nema ni hvatanja, barem dvadesetak mjesečno. U većini je slučajeva riječ o neopasnim vrstama poput bjelouški, smukulji i bjelici ili pak sljepiću koji je nalik na zmiju, ali je zapravo gušter, dok su otrovnice, primjerice poskoci i riđovke, rijetki nenajavljeni gosti. Najviše jedinki ima u Podsljemenskoj zoni, a s obzirom na to da su se s proljećem “probudile” i toplina ih sve više mami na “sunčanje”, nije neobično da dogmižu i do ostalih dijelova grada. Tako su se i ovoga svibnja, kao i prethodnih sezona, po društvenim mrežama počele pojavljivati dojave o viđenim zmijama, poput poskoka koji je uočen na Sljemenu i riđovke koja se “uprizorila” u Vrapču.
– No, svijest ljudi se promijenila i nerijetko zovu kako bi se informirali o vrsti koju su vidjeli. Pa se neke intervencije mogu riješiti i telefonski – kaže Ivan Cizelj, kurator za gmazove u zagrebačkom Zoološkom vrtu. “Svježa” dojava iz Vrapča, iz kojega su zvali u strahu kako bi prijavili da je do njihova dvorišta došla riđovka, ipak nije bila samo telefonska intervencija, već su hvatači iz Dumovca situaciju rješavali “na licu mjesta”. Pokazalo se, međutim, da je to bila neotrovna smukulja koju su “pokupili” i odnijeli dalje od naselja, nakon čega je zmija, kažu, zadovoljno odgmizala u noć.
– Znali smo imati intervencije u svim dijelovima grada. Kad na poziv iziđu na teren, hvatači najprije moraju procijeniti o kojoj je vrsti riječ. Ako je riječ o otrovnici, pozovu kolege zoologe ili kuratore za gmazove pa zajedno rješavaju intervenciju – objašnjava Damir Skok, ravnatelj Zoološkog vrta u sklopu kojeg djeluje i sklonište u Dumovcu.
Ozlijeđene idu u ZOO
Sada, dodaje, imaju više posla sa zmijama jer se bliži ljeto pa je i sve više slučajnih susreta s gmazovima po metropoli. Ekipe na teren dolaze s kompletnom opremom, što uključuje mreže, rukavice koje ne mogu probiti zmijski zubi, hvataljke, vreće i vizire, a životinjama se prilazi oprezno. A o tome da su uvijek uspješni, svjedoči i činjenica kako nikada nisu imali situaciju da je zmija ugrizla nekog od hvatača.
– Najprije se pričeka kako bi zmija imala priliku sama otići. Ako se to ne dogodi, uhvati se rukama, hvataljkama ili mrežom pa stavlja u vreću. A ako je ozlijeđena, donosimo je u Zoološki vrt na liječenje. Tek kad je potpuno zdrava, otpuštamo je “kući”, odnosno odnesemo natrag u prirodu – ističe Skok. Iako se većina ljudi boji zmija, one su zapravo jako korisne jer drže pod kontrolom brojnost više vrsta životinja, poput poljskih miševa i krtica koji znaju naštetiti poljoprivredi. – U susretu sa zmijom, pak, samo treba ostati smiren, polagano se odmaknuti i krenuti svojim putem pa će tako i ona otići na svoju stranu. Zmije se zapravo više boje nas nego mi njih – savjetuje Skok.
