Ni svjetlosni efekti koje produciraju LED linije na stropu pothodnika koji spaja Središće i Sopot ne mogu odvući pozornost s neuglednih zidova. Sjaj veselih boja, čas plave, čas ružičaste, čas žute, guše beživotne bijele površine, a sada su, gotovo dvije godine otkako je pothodnik obnovljen, postale ruglo. Osim prljavštine, na sebi su nakupile i popriličan broj neumjesnih natpisa i crteža.
(Su)financiranje akcije
U obilasku "diskopothodnika", kako je prozvan po završetku uređenja u veljači 2021., odmah se uočava da već izgleda poprilično zapušteno, a prvo što se nameće jest pitanje zašto se bijeli zidovi, koji su u međuvremenu postali sivi i išarani, ne bi oživjeli djelima majstora ulične umjetnosti. Kupiti boje ili organizirati grafitersko natjecanje samo su neke od opcija kojima bi gradska uprava takvu inicijativu mogla realizirati.
Imamo i primjer iz Siska, u kojemu je festival "Re:Think" pročelja zgrada pretvorio u galerije, a i neke projekte u metropoli, poput onih kada su majstori grafiterske scene oslikavali javne garaže na Langiću ili Kvaternikovu trgu. Akcija bi, dakle, mogla početi u prvom novozagrebačkom prolazu koji je "ušminkan" u sklopu projekta obnove tamošnjih osam pothodnika koji se sufinancira iz kohezijskog fonda EU, a onda nastaviti i u ostalima na kojima se trenutačno radi. Jer situacija u prolazu između Središća i Sopota daleko je od one kakvu očekujete u disku, šali se gospođa Jasna, koju smo zatekli u pothodniku.
– Odavno to tako išarano stoji i zaista je ružno. Ako su zidovi prazni, uvijek će biti ovako neumjesnih grafita – kaže ona. Prolazeći pothodnikom vidimo da su neki grafiti prekriveni, ali i dalje se naziru ispod tankog sloja bijele boje. Anđa Azinović, koja u Sopot redovito ide k liječniku, tvrdi da čim se zid očisti, osvane neki novi ružan natpis ili ilustracija.
– Na zidovima treba biti nešto šareno i veselo, a ovo čemu trenutačno svjedočimo nikako se ne može nazvati umjetnošću – ljuti se. U obilasku smo susreli i Ronelle Drummond-Hay, koja se iz Južnoafričke Republike zbog posla na dvije godine preselila u Zagreb. Živjela je u brojnim europskim prijestolnicama i kaže da je svugdje ulična umjetnost itekako dobrodošla.
– Samo da nije bijelo i dosadno. Jer na kraju to nikad ne ostane čisto i netaknuto kao što je, vjerujem, u početku zamišljeno. Osim što bi netko mogao ukrasiti zidove te tako oživjeti pothodnik, to bi bila i nekakva galerija na otvorenom gdje bi grafiteri pokazali svoje vještine – predlaže Ronelle.
A prijedlog pozdravlja i član Odbora za kulturu pri Gradskoj skupštini Tomislav Milovac. Kaže da je svaka ideja koja pridonosi ugodnijem ambijentu poželjna.
– Ovakve inicijative najčešće dolaze odozdo jer Zagrepčani vide nešto što im se ne sviđa u kvartu i imaju prijedlog kako to poboljšati. I to uvijek mogu predložiti poglavarima svojih četvrti. Usto se već neko vrijeme traži mjesto u gradu na kojem bi se majstori ulične umjetnosti mogli izražavati pa ne vidim zašto ovo ne bi bila jedna od takvih lokacija – kaže Milovac.
Autorski motivi
Četvrt uz blagoslov Grada, dodaje, može sufinancirati inicijativu, no to ovisi o raspodjeli budžeta. Priupitali smo stoga i predsjednika Vijeća gradske četvrti Novi Zagreb – istok Tonka Bogovca postoji li mogućnost da se u proračunu pronađe novac za oslikavanje zidova. Kazao je da bi volio da se pothodnik ukrasi, ali i da su u Vijeću trenutačno fokusirani na druge projekte u kvartovima na svom području.
– Inicijativa oslikavanja pothodnika pojavila se i među vijećnicima četvrti, no zasad su uvijek financirali prioritetnije akcije, poput obnove prometnica i igrališta – govori Bogovac.
Zagrebački grafički dizajner, umjetnik i grafiter Slaven Kosanović, poznatiji kao Lunar, kaže pak da je već bezbroj puta čuo "mogli bismo" i "trebalo bi", kao i pitanja o projektima koji se nikad nisu dogodili, ali i da će sve smislene inicijative, kao i dosad, rado podržati. Naglašava i da Zagreb u ovome trenutku nema nijedno službeno mjesto za legalno oslikavanje.
– Jedini takav prostor koji je postojao bio je zapadni rotor, ali nakon njegove rekonstrukcije i dalje se samo crta na tramvajskoj stanici. Sva ostala mjesta oslikavaju se na svoju ruku i rezultat su usmenog dogovora – objašnjava Lunar.
Kaže i kako nije siguran bi li postojanje službenog mjesta za izražavanje umjetnika umanjilo vandaliziranje kao ono na zidovima "diskopothodnika". Treba probati pa vidjeti, dodaje, ali dosad to još nitko nije učinio. A kada bi se zidovi prolaza oslikali, zaključuje, ondje bi bilo lijepo vidjeti autorske motive afirmiranih umjetnika.
Zagreb izgleda kao narkomanska komuna. Zapušteno, išarano. Te žvrljotine po fasadama treba početi organizirano uklanjati. Ne liči na ništa. Nemam ništa protiv grafita, eto vam betonski zid pa napravite nešto. Ali ove blesave črčkotine, tkz. "potpise" po starim obnovljenim kućama, ili novoizgrađenim zgradama e to bi autore poslao na jedno dobro premlaćivanje. Ne liči na ništa. Ružno. Glupo. Kao da smo nekakva vukojebina u istočnoj Europi.