“Sve je lako kad si mlad”, pjevalo je prije gotovo četiri desetljeća Prljavo kazalište. Otkako je novog normalnog, njihov hit više ne drži vodu pa bi ga neki zagrebački srednjoškolski bend trebao prepjevati u “Nije lako biti mlad”. Tinejdžerima, odnosno onima u dobnoj skupini od 15 do 20 godina, zbilja nije lako jer su zbog antikorona mjera zatvorena sva mjesta na kojima bi se mogli družiti.
Ma doma smo kao Pepeljuge
Po novome ne rade čak ni škole, osim za maturante, a krajem rujna potjerani su i s platoa ispred Hrvatskog narodnog kazališta, gdje su se družili ljeti i u vremenima prvog zaključavanja. Iako psiholozi za djecu i mlade upozoravaju na razorne posljedice koje može imati takva situacija, zasad im ne preostaje ništa drugo nego ostati doma i dane provoditi na TikToku, Instagramu, YouTubeu i ostalim društvenim mrežama.
Međutim, njima se doma baš i ne ostaje pa se u većim i manjim grupama ipak okupljaju u brojnim zagrebačkim parkovima te na trgovima i školskim igralištima. Jedno od najpopularnijih novih okupljališta, pak, gimnazijsko je igralište u Križanićevoj, u što smo se i uvjerili u subotu navečer kada smo tamo zatekli nekoliko stotina mladih. Iz njihovih prijenosnih bluetooth zvučnika odzvanjali su Motorhead, Nirvana, Black Sabbath i Kukus klan, stvarajući dobar štimung pravog noćnog izlaska. Dio okupljenih igrao je mali nogomet, dio njih izvodio je trikove na skateboardu, a sa zgražanjem smo zamijetili i da dio, usprkos debelom minusu, s bezbrižnim izrazima na licu sjedi na hladnom betonu, među njima i Marija i Leon, učenici Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn.
– A kao da vi nikad niste tak’ sjedili kad ste bili mlađi – zezaju nas dok nam pokazuju da ipak ne sjede direktno na betonu, već na ruksacima. Ovakav vid zabave, kažu, nije im ništa novo jer ionako svoje srednjoškolske dane najviše vole provoditi ispijajući pivo na klupicama parkova. Više ih muči to što ga ne mogu kupiti iza 22 sata pa im zbog mjera izlasci kraće traju.
– Doma smo u ponoć, kao Pepeljuge. Zbog korone imam zabranu izlaska još od proljeća, a iako sam se, dok je sve normalno radilo, znao iskrasti, sada to nema smisla jer je svuda u gradu fajrunt već oko 11 sati – govori Leon. Pa dodaje kako je ovaj izlazak uspio “iskamčiti” uz puno moljakanja i nagovaranja.
Bojan i Lovro, pak, u Zagreb su za vikend došli iz Vinkovaca. Spavaju kod Lovrine tete i strica, a ni oni nisu oduševljeni ovakvom situacijom.
– Jučer smo “na školsko” došli oko sedam. Već u pola osam nas je policija potjerala – nezadovoljno će Lovro, domećući kako ga čudi što je već prošlo osam, a plavaca još nema. Večer prije su iz Križanićeve, objašnjava, pobjegli pred Džamiju. No, nije prošlo ni 20 minuta, a potom su ih i odande rastjerali. Iduća im je postaja bio prostor Art parka u Tomićevoj, a potom Mažuranac. Nakon tjeranja od tamo, digli su ruke i pošli kući.
– Izlasci nam se tako svode na igranje lovice s policijom, a mi se samo želimo družiti – ljuti se Bojan, koji je nedavno maturirao u jednoj strukovnoj školi i sad uzalud traži posao.
Zabrana je još na snazi
Dok tako čavrljamo pokraj ulaza u Klasičnu gimnaziju, zamjećujemo komešanje. U tri frtalja devet, stigla je policija. Dvojica zagrebačkih plavaca u pet su minuta potjerali srednjoškolce. Oni su se pak već naviknuli na rutinu pa poslušno odlaze s “mjesta zločina”.
– Na snazi je i dalje zabrana okupljanja pa ih moramo tjerati – govori nam ljubazno mladi policajac dok se igralište prazni.
– Idemo na Ribnjak, možda tamo ne dođu – čujemo povik iz gomile.•
Motorhead, Nirvana, Black Sabbath? Možda ipak bude nekaj od tih klinaca...