U petak 13. listopada 2023. na zapadnom pločniku Trga bana Josipa Jelačića, Kuća ekstremnog muzičkog kazališta priredila je izložbu-akciju, a 14. listopada i upečatljivi radikalno-eksperimentalni kozmofonični performans Sampladelija u noći živih umrlika (ili, Matošiana kakva nikada nije bila), autora Damira Bartola Indoša i Tanje Vrvilo.
Atraktivna izvedba je privukla brojnu publiku, a svi koji su prolazili Trgom bana Josipa Jelačića u petak i subotu 13. i 14. listopada zaustavljali su se ispred mnoštva željeznih skulptura, kutija ispunjenih oprugama i oklopljenim glazbenim instrumentima sa zatvorenim šaht poklopcima koje je osmislio izvedbeni i vizualni umjetnik Damir Bartol Indoš i imenovao Šahtofonima. Indoš je poznat kao legenda zagrebačke eksperimentalne scene, sa značajnom međunarodnom reputacijom.
Šahtofonski instrumentarij za izložbu-akciju scenska je i zvučna atrakcija Kuće ekstremnog muzičkog kazališta autorskog dvojca Damira Bartola Indoša i Tanje Vrvilo, koji su 13.10. pozivali sve radoznale da zajedno s njima ozvuče mnoštvo spojenih željeznih opruga, okovanih harmonika i harmonija, dva trombona, električnu i bas gitaru, šahtofonizirane melodike, željeznu violinu, željezno violončelo, panele s bušilicama i wah-wah pedalama. Na šahtofonskom platou središnjeg zagrebačkog Trga spontano je formiran međunarodni improvizirani šaht orkestar svih dobi, a osobito su nadahnuti izvođači bila djeca. Iz megafonskih reflektofona izlazila je dramska petlja Božene Kraljeve, njezina davna izvedba Samotne noći Antuna Gustava Matoša na gramofonskoj ploči.
Umjetnički šahtofonski instrumentarij postao je živa društvena zvučna skulptura kao dio dvodnevne interaktivne instalacije koja je uključivala izložbu-akciju prvoga dana i izvedbu kozmofoničnog performansa drugoga dana na istoj razini izvedbenog pločnika, prostora zajedništva izvođača i gledatelja sudionika društvenog i umjetničkog događanja. Izvedbene i prostorne točke trga označene su postavom Indoševog instrumentarija čiji se poklopci šahtova dovode u najveću blizinu njihova podzemnog ishodišta.
U subotu 14. listopada u 20 sati, u vrhunskoj radikalnoj glazbenoj izvedbi, isti šahtofonski intrumentarij za društvene i umjetničke akcije oživio je u kozmofoničnom performansu sinergije ekstremnoga glazbenog zvuka u javnom prostoru, aktivirajući temelje zagrebačkog eksperimentalnog performansa, zvuka i poezije.
Performans i glazbena izvedba Sampladelija u noći živih umrlika (ili, Matošiana kakva nikada nije bila) Damira Bartola Indoša i Tanje Vrvilo reanimira „mit umrlika“ Antuna Gustava Matoša uslojavanjem i remedijaliziranjem tekstova, slika i zvukova do hipertekstualnog delirija u umjetničkoj suradnji s glazbenicima iz radikalne post-punk glazbene skupine Trobecove krušne peći: Darkom Begićem, Ivanom Vinskim, Mariom Barišinom i Gordanom Dorvakom, glazbenikom iz bivše glazbene skupine SexA Ivanom Bilosnićem Bicom i Evom Badanjak iz feminističke post-rock skupine ŽEN i posebnim izvođačem u ovoj izložbeno-izvedbenoj akciji slobodnim pjesnikom i legendarnim kantautorom Milanom Manojlovićem Manceom.
Ekstremni naslov otkriva postdramsku praksu i tematsko žarište rada, umjetnički postupak sampliranja (uzorkovanja) kao metodu prisvajanja, variranja, kolažiranja i montiranja preuzetog materijala iz različitih vremena koji prožima pop-kulturu i žanr horora političkom aktualnošću. Međutim, performans vraća praksu i temu svom apsolutno suvremenom uporištu aktualizacijom Antuna Gustava Matoša uz 150. obljetnicu rođenja pjesnika i njegov „mit umrlika“ iz pariške pripovijesti Samotna noć (1900.), dok se oslanja na stilističko višeglasje, vivisekcije i nasilje nad živim tekstom i fragmentima briljantne interpretacije dramske glumice Božene Kraljeve iz 1969. glasom podvrgnutim ritmičkom grebanju naprijed-nazad i ponavljanju uživo.
Damir Bartol Indoš umjetničku je vizuru gradio kao član neoavangardne kazališne skupine Kugla glumište (1975. – 1982.), jedne od najvažnijih kazališnih, multimedijskih i interdisciplinskih skupina u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji. Kugla glumište stvorilo je novu koncepciju kazališta kao urbanog rituala i društvene situacije. Od 1990-ih, pod imenom DB Indoš Kuća ekstremnog muzičkog kazališta ostvaruje niz projekata i gostovanja u zemlji i svijetu s brojnim domaćim i stranim umjetnicima i glazbenicima. Njegov rad je iznimno cijenjen u svjetskim i domaćim eksperimentalnim krugovima, te predstavlja sam vrh takve umjetnosti u svijetu. Od 2005. u autorskoj suradnji s glumicom Tanjom Vrvilo realizira eksperimentalne kazališne radove i performanse u različitim izvedbenim i izložbenim prostorima.
Tanja Vrvilo je izvedbena umjetnica, filmologinja i filmska kustosica čiji rad povezuje radikalne umjetničke prakse i obrazovanje. Osim suradnji s Indošem, od 2007. autorica je i kustosica Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma, značajno međunarodnog festivala o politikama filmskog kustostva iz Zagreba. Bavi se esejistikom iz područja eksperimentalnog i umjetničkog filma, surađuje s brojnim muzejima, predavala je na međunarodnoj filmskoj akademiji film.factory slavnog Béle Tarra u Sarajevu, a sada predaje na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
Izložba-akcija i zvučni performans izvedeni su sklopu projekta Društveni procesi koji se bavi radikalnim i društvenim umjetničkim praksama u javnom prostoru, a sve skupa je dio ovogodišnje Artupunkture, manifestacije koja promišlja Zagreb kao konstantno mjesto novih i istraživačkih umjetničkih i kulturnih praksi u svim dijelovima grada, u organizaciji Turističke zajednice grada Zagreba s ciljem afirmiranja svijesti o Zagrebu kao jednom od kulturnih centara Europe. Razna događanja ovih dana, kao i ovaj vrhunski underground performans dokazuju da je Zagreb to oduvijek i bio.
