Neki misle da je riječ o masonskom simbolu ili da ima veze s Egiptom, čak i s piramidama u Gizi. Drugi bi rekli da je ukras, a treći tek nagađaju da zbog ugraviranog natpisa “Zagreb 1094-1994” ima veze s gradom. Visok je pet metara, težak 11 tona, ima oblik obeliska, odnosno četverostrane piramide, izrađen je od granita s vrhom od nehrđajućeg čelika, a postavljen između Muzeja suvremene umjetnosti i zgrade Ine.
Za 900. rođendan grada
Naizgled tajanstveni spomenik zapravo je djelo arhitekta Branka Silađina, a postavljen je 16. studenog 1995. godine u povodu 900. obljetnice osnutka grada i Zagrebačke biskupije. Tri godine prije tadašnji gradonačelnik Branko Mikša pokrenuo je inicijativu da se obilježi ova okrugla godišnjica te raspisao natječaj za rješenje spomen-obilježja 900 godina Zagreba. Silađinov je projekt odabran između dvadesetak prijedloga, a za izvedbu radova, pak, zadužen je bio “Lions Club Kaptol”.
Otkrivanje velebnog i dugoiščekivanog spomenika nazvanog Znamen bilo je 16. studenog, na Dan Grada Zagreba. Od 1993. godine pa do kraja tisućljeća slavio se u 11. mjesecu, na dan kada je ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. “Zlatnom bulom” proglasio Gradec slobodnim kraljevskim gradom. Od 2000. godine do danas slavi se 31. svibnja, na blagdan Majke Božje od Kamenitih vrata, koja je zaštitnica grada.
Gradonačelnik Mikša je, kako je Večernji list prije 25 godina pisao dan nakon otkrivanja, podijelio umanjenje kopije Znamena koje su bile napravljene od istog komada granita od kojih je i original te je izrazio želju da “mini Znamen” postane trajni zagrebački suvenir.
Tada su uz monolit napravili i kameni rub bazena buduće fontane, izvan kojeg je izveden privremeni asfalt i postavljene klupe za sjedenje. S obzirom na to da spomenik nije bio dovršen, Mikša je obećao građanima da će u roku godine dana zablistati u “punom sjaju”, odnosno da će dobiti vodu u fontani koja je bila dio arhitektovog nacrta. Sve se, kako se Silađin prisjeća, izgubilo u obećanjima, financijskoj krizi koja je uslijedila, političkim i društvenim okolnostima...
– Moj koncept predviđao je postavu granitnog monolita koji je simbol trajnosti, čvrstoće i postojanja grada. Završetak piramide napravljen je od nehrđajućeg čelika, što simbolizira svijetlu budućnost grada, a trebao je “lebdjeti” na izvoru vode, koja je simbol života, u središtu plitkog bazena – objasnio je Silađin dodajući kako se sve to trebalo nalaziti na kružnoj travnatoj površini uređenoj za boravak, druženja i događanja.
Osim izgleda lokacije, jedno od najvažnijih pitanja rasprave tada je bilo gdje je najbolje mjesto u gradu da ga se postaviti. Svi prigovori uz lokaciju bili usmjereni na, kako navodi arhitekt, preveliku udaljenost od povijesne jezgre grada.
Zamijenio ju Tuđman
– Razmatralo se nekoliko pozicija. Na Kaptolu, sjeverno do Fernkornove fontane, na livadi uz ulaz na kaptolske vrtove, na mjestu gdje je danas kip Marije Jurić Zagorke, na platou Gradec, u središtu Vrazova šetališta, na Zrinjevcu ispred zgrade HAZU–a... – kazao je Silađin. Na kraju je postavljen na raskrižju Ulice grada Vukovara i Hrvatske bratske zajednice.
– Uvjeren sam da je ovo primjeren spomenik za ovu lokaciju, to je jedan od najljepših zagrebačkih prilaza – izjavio je Mikša na otvaranju. Na tom mjestu stajao je pune 23 godine, dok ga nisu 2018. zamijenili kipom dr. Franje Tuđmana arhitekta Kuzme Kovačića, te preselili na križanje cesta na Aveniji Većeslava Holjevca gdje, okružen zastavama Hrvatske i Europske unije, stoji i dan–danas.
nema veze sa gizom, al zanimljiva je činjenica da je cijelu vizuru u pozadini upotpunjavala poliklinika koja se nekad zvala "Sunce". a što ono treba piramida? pa Sunce, eto...