Obiteljski kafić Brajkovićevih “Zašto ne” u centru grada, u haustoru u Frankopanskoj ulici, prometnuo se ovog tjedna u politički možda i najvažniju stratešku poziciju u metropoli.
– Iz kafića sam pobijedio HDZ – kazao je Zlatko Hasanbegović aludirajući na nedjeljni uspjeh liste Brune Esih. U izbornoj noći, i sam nam je rekao:
– Čuj, sve je počelo kod Brke, u kafiću “Zašto ne”’. Uostalom, prva stvar koju ujutro napravim ondje je popiti kavu...
Pokrivamo spektar stranaka
I evo nas, na tom mjestu. Za šankom otac i sin Brajković, Neven (54) i Ante (29), drže jutarnju smjenu, a očekuju majku Sandru (50), koja radi navečer.
– Radi samo obitelj, nemamo konobara. No, ima to cijenu, suprugu vidim samo u Frankopanskoj na tramvajskoj stranici. Ona izlazi iz 14-ice, a ja ulazim. I tako godinama. Mijenjamo se, svatko drži smjenu – kaže Neven dok kuha kave studentima zagrebačke Muzičke akademije.
– Uz njih sam počeo i ja solfeggio učiti. A doma slušam Mozarta – smije se otac Brajković.
Vraćamo priču na politiku.
– Obitelj nam pokriva stranke cijelog spektra. Politički gledamo svaki u svom smjeru. Eto, ja sam bio sam na listi Brune Esih, supruzi je najdraži političar Zoran Milanović, a sinu..
– Moji su liberali – kaže Ante.
Uz rad od mature do diplome
Dolaze na terasu u hladu iz Leksikografskog zavoda, Dramske akademije, redatelji, dirigenti...
– Političari? I desni i lijevi. Zna se često dogoditi da za jednim stolom sjedi Zlatko Hasanbegović, a za drugim Vesna Pusić. Ili Nenad Stazić. Ugodna im je atmosfera, kava je dobra, a vole i naš odnos prema njima. Dolazio je k nama i Arsen...
A priča da su Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović u kampanju zaista krenuli iz vašeg kafića?
– Tu su dogovarali ključne poteze. Ali ja se ne miješam... – ističe otac. S terase se vraća i sin, odlaže pladanj pa kaže:
– Počeo sam pomagati roditeljima nakon mature, a jutros sam odnio mentoru i diplomski rad. Pet godina fakulteta je iza mene, a doktorski će malo pričekati. Uspio sam, uz rad ovdje, položiti ispite. Zna se dogoditi, neki put, taman misliš da je sve gotovo, a eto nam pola Zagrebačke filharmonije nakon koncerta u Lisinskom. Ma tu je uvijek veselo. Najvažnije je da se kao obitelj sve uspijemo dogovoriti. Osim politike, ha-ha...
Žalosno je da se političke akcije dogovaraju i planiraju u bircuzu... što onda uopće očekivati od svega toga?!