Da nije bilo njega teško da bi bilo i projekta kampusa na Borongaju, a jedan je i od glavnih “krivaca” što je od propadanja spašen nedavno otvoreni Francuski paviljon. Što smatra svojim najvažnijim dostignućima, ali i kako vidi danas život u Zagrebu razgovarali smo s bivšim prorektorom i redovitim profesorom na Arhitektonskom fakultetu Bojanom Baletićem.
::Osam ste godina bili prorektor za prostorni razvoj Sveučilišta u Zagrebu. Na što ste najponosniji?
Iz jedne perspektive osam godina, kada gledamo velike kapitalne projekte, nije dug period. A, s druge strane, kada se sjetim da mi je sin išao u osnovnu školu kada sam postao prorektor, a da sada završava srednju onda je jako dug. Svakako sam ponosan na projekt kampus Borongaj. To je kapitalna tema i za Sveučilište i za Zagreb, a važna i za cijelu državu. Drago mi je da sam došao na sam početak tog projekta i da sam imao priliku definirati ga i artikulirati za idućih 20 godina.
::Više ste puta spominjali Borongaj kao nacionalni projekt. Je li se država dovoljno uključila?
To je bez sumnje veliki projekt i kada je pokrenut postojalo je apsolutno jedinstvo državnog i gradskog vrha da se Borongaj pretvori u kampus. Ideja je bila da se tamo uz osam fakulteta, studentski dom, tehnološki park... dovede i Državni hidrometeorološki zavod, Tehničko veleučilište, CARNET... Sveučilište projekt vodi i prati, no moram priznati da jesmo očekivali veću potporu države. Kritično je postalo kad se pojavila mogućnost prijave za strukturne fondove za Sveučilište, a nedostajala nam je potvrda u vlasništvu zemljišta. No, i to je riješeno. Potpisan je ove godine ugovor o primopredaji vlasništva i Sveučilište je preuzelo 75 hektara zemljišta.
::Koliko će kampus na Borongaju promijeniti ne samo Sveučilište u Zagrebu već i sliku Zagreba?
Donosi nekoliko bitnih komponenti za Zagreb. Prvo, Borongaj više nije i neće biti crna točka na karti grada. Rješava i prometnu povezanost s tim dijelom grada - u planu je produžiti Vukovarsku, uvesti željezničke stanicu na sjevernoj strani Borongaja i tramvaj kroz Borongaj. Središnji dio kampusa postaje praktički pravi mali grad. Pored akademske zajednice kampus će biti otvoren i građanima i predstavljati novi park u Zagrebu – park inovacija.
::Otvoren je i Francuski paviljon, još jedan projekt koji je dugo trajao i iza kojeg također vi stojite?
Postojala je realna opasnost da se paviljon uruši i 2007. nakon što su provedene određene analize najavljena je njegova obnova koja je počela 2009. Drago mi je da smo spasili Francuski paviljon koji je specifična građevina i svojevrsni simbol grada. A kako će se koristiti odluka je koja je sada na novoj upravi Sveučilišta. Meni je logično da bude izložbeni prostor.
::Kako bi se Zagreb urbanistički trebao razvijati?
Nekoliko je lokacija ključnih za strateški razvoj grada. To je kampus Borongaj, zona Gredelja koja bi trebala dati novi dah urbanizmu grada i nove sadržaje te projekt Grad na Savi koji uključuje i područje Velesajma. Tu je i vječno pitanje što sa željeznicom? Po meni je rješenje da ide pod zemlju najbolje, no u vrijeme krize to je i najnepopularnije. Bitno je da se na ove kapitalne projekte ne gleda pojedinačno, treba ih staviti u jednu priču i vidjeti koji je njihov razvojni potencijal, koliko doprinose privredi grada, kako se mogu najbolje prometno povezati, koliko ljudi tu cirkulira... Uvijek bih prvo gledao razvojni, a ne komercijalni potencijal. Ključno je i pitanje Velesajma. Slažem se s idejom uprave da prostor Velesajma podijeli na tri zone - izlagačku, kongresnu i onu s razvojnim sadržajima.
::Nedavno je otvorena nova zgrada Muzičke akademije. Kako se uklopila u prostor i jeste li zadovoljni tim projektom?
Meni je ta zgrada jako važna. Ono što je bitno je da su sada sve akademije - dramska, likovna i muzička plus Arhitektonski fakultet te studij dizajna, dakle svi kreativni sadržaji u neposrednoj blizini, što je izrazito bitno za suradnju i zajedničke projekte.
::Oko projekta Cvjetni prolaz Tome Horvatinčića, uređenja Cesarčeve ulice te Mesničke ulice podiglo se dosta prašine. Jesu li to po vama dobri ili promašeni projekti?
Projekt Cvjetni trg je dobro smješten i nedostaje mu jedino prolaz prema Gundulićevoj ulici. No, preseljenjem Stomatološkog fakulteta na Šalatu i taj bi problem bio riješen. Ovako je to jedan rukavac. Popločenje Cesarčeve mi se ne sviđa. Taj je prostor izgubio na svom karakteru. Nemate dojam da se radi o trgu, a nije niti jasna pješačka zona, niti cesta, a sve funkcije su prisutne. Iako je uređenje Mesničke ulice dobro došlo, primijenjena svjetlosna signalizacija nije dobro rješenje, ali čitam da će se mijenjati ta svjetla koja blicaju konstantnim svjetlima. Postavlja se pitanje zašto se uvijek moramo iznenaditi nakon svake rekonstrukcije? Zašto se planovi ne izlože javnosti u prostoru ZG Foruma i daju na diskusiju prije početka radova?
::A Bandićeve fontane?
Uopće mi ne smetaju, dapače. Treba imati na umu da je to reprezentativan prostor ulaska u grad i trebalo ga je definirati. Možda je nekima više odgovaralo dok je tamo bila livada, ali ima još livada u gradu. Treba uzeti u obzir i da je ljudima uvijek potreban i jedan period privikavanja. I Milan Lenuci je, dok je gradio zelenu potkovu, nailazio na kritičare.
::Gdje bi se po vama trebao graditi Kongresni centar?
Šteta je da se za mjesto kongresnog centra uvijek spominje prostor iza Westina. Mislim da je puno interesantnije da bude u zoni kod gradskog poglavarstva. To je idealno mjesto za kongresni centar. Druga varijanta je Velesajam.
Hm, moram reči da je ovo trulež i imaginarija. Hidrometeorološki Zavod koji se ovdje spominje, ima lokacije na Gornjem gradu, Mesničkoj, Maksimiru, Heinzelovoj i nedonošće je na svima njima, te jedino gradsko siroče koje nema svoju zgradu, a službenici visee i na tavanima i gužvaju se u podrumima. Samo ove spomenute lokacije koje su sve u vlasništvu Republike Hrvatske ili Grada, vrijede kao cijeli Borongaj, sa ili bez projekta, a nikome nije palo na pamet, da tu priču riješi na opće zadovoljstvo. I to ubija ovu državu, pa toliko o projektantima i njihovim klizalištima oko Borongaja za sto do osamsto godina.