Na današnji dan, u nedjelju, 25. listopada 1964., Zagreb je, doslovno, jedva zadržao glavu iznad vode. Tog je jesenjeg dana metropolu pogodila najveća poplava u povijesti glavnog hrvatskog grada. Voda je počela nadirati tijekom nedjelje, nakon čega je uslijedila prava noćna mora. Vodostaj Save brzo je rastao te se voda prelila preko nasipa. Udruženim su snagama, Sava i potoci s Medvednice, gotovo potpuno poplavili velik dio tadašnjih općina Susedgrad, Trešnjevka, Trnje, Peščenica i Remetinec, u Novom Zagrebu.
Najveća žrtva vodene stihije bio je kvart Vrbik, koji je bio potpuno potopljen, a sve kuće u njemu uništene. “Gradski štab za obranu od elementarnih nepogoda davao je obavijesti o sve većoj opasnosti. I u Vjesniku je bila uzbuna, jer se poduzeće nalazilo na glavnim pravcima prodora vode. Počelo je navečer. Sava se izlijevala. Pokušalo se obraniti barijerama napravljenim na brzinu. Izvlačile su se role papira iz podruma i spašavalo se ono što se moglo. Ali sve je bilo uzalud. Voda je strahovitom silinom nadirala iz Odranske i od autoputa. Počela je nadirati i iz podzemlja. Prodirala je u rotaciju iz odvodnih kanala. Dizala se naglo i vrlo brzo je poplavila sva skladišta i donji dio postrojenja. Istodobno je kovitlac obuhvatio čitavu zgradu. Razina vode podigla se na 1,20 metara. Objekti su bili opkoljeni vodom, podrumi i prizemlje potopljeni. Bujica je sve odnosila. Pola sata prije nego što se voda pojavila, isključena je električna struja na cijelom području”, stoji u originalnom članku Vjesnika iz 1964.
Bujica je, te kobne noći, nosila sve pred sobom, a kako uzbuna nije bila oglašena te stanovnici nisu bili upozoreni na vrijeme, u posljednji su tren, bježeći pred vodenom stihijom, spas tražili penjući se na krovove kuća. Spašavao se doslovno goli život, no 17 ljudi nije bilo te sreće, izgubili su bitku s divljom bujicom.
Ipak, u sveopćem kaosu, jedan je život i počeo, kako su pisali novinari Večernjaka, u člancima sačuvanim u našoj arhivi, jedna je Zagrepčanka te noći dobila trudove te su se pripadnici Vatrogasne postrojbe uspjeli probiti do njenog doma i prebaciti ju na sigurno.
Jutro poslije
Nakon neprospavane noći strave, ujutro, 26. listopada, vodostaj Save iznosio je +514 centimetara, što je bilo gotovo pola metra više od najvišeg, do tada izmjerenog. Po svojim razmjerima i posljedicama poplava u Zagrebu 1964. bila je ujedno i najveća elementarna nepogoda u novijoj hrvatskoj povijesti, koja je iza sebe ostavila katastrofalne štete, procijenjene na preko 100 milijardi tadašnjih dinara.
POVEZANI ČLANCI:
Potpuno je uništeno 10.000 stanova i 3297 poslovnih zgrada, a bez krova nad glavom, u jednoj je noći, ostalo oko 40.000 građana. Oštećeno je i dva kilometra autoputa, a stradala je i 61 trafostanica. Za obitelji, koje su ostale bez svojih domova, izgrađen je niz montažnih kuća, na istoku grada, u kojima su trebali živjeti do pet godina. No, u tada novonastalom naselju, Novi Retkovec, mnogi su ostali živjeti sve do danas.
Nakon te razorne poplave, koja je, prije više od pola stoljeća, uništila trećinu Zagreba, konačno se ozbiljnije pristupilo obrani metropole te je počela izgradnja visokih nasipa i drugih sustava obrane od poplava. Dani potopa, koje je bujica duboko urezala u povijest Zagreba, ostali su zabilježeni u Večernjakovoj arhivi, a o tome kako je izgledala potopljena metropola svjedoče izvorna reprint izdanja Večernjeg lista objavljena 27. i 28. listopada.
>> VIDEO Bila je dragulj jugoslavenske vojske, a danas atrakcija za turiste: 'Tako nešto ne postoji nigdje'
Na Vrbiku nisu sve kuće uništene kako vi pišete.