– Tada, pedesetih godina, u zamahu je bilo osnivanje klubova narodne tehnike koji su ljude poučavali različitim vještinama. Strojarski klub, već poznat kao AAMK Sveučilište, držao je autotečaj na koji sam se odmah javio i položio ga.
Poučavao me Edo Utrobičić, poznati glazbenik, a nastavnik je bio i kasnije poznati vlasnik Diners kluba Žarko Kraljević – govori nam Miloš Manestar o pionirskim počecima školovanja za vozače u klubu Sveučilište, koji je nedavno obilježio 65 godina rada i kojem je on jedan od 10-ak studenata osnivača.
Auto ratni plijen
Novca nije bilo, učitelji vožnje radili su volonterski, a sam Manestar polagao je na vozilu iz ratnog plijena koje je stiglo iz Jadran filma, KDF-u H-1001, radi čega je prozvan 1001 noć. Drugi je automobil bio Ford A, popularno zvan Antilopa, koji je jedan od studenata osnivača, Mićo Mirjanić, uspio dobiti preko svojih veza.
– Na KDF-u smo za 20 minuta mogli skinuti motor. Kada su došli propisi koji su zahtijevali žmigavce, na nekadašnje njemačko vojno vozilo montirali su penicilinske bočice obojene u crveno i na njih TEŽ-ove žaruljice. Kako je Manestar bio student medicine, predložio je da se uvede i predavanje o pružanju prve pomoći.
Kasnije će taj tečaj postati sastavni dio vozačkog ispita. Gradski odbor narodne tehnike dao je Sveučilištu amfibiju koja je zamalo potopljena u probnoj vožnji na Jarunu, da bi je potom otkupila dvojica pukovnika za vojsku. Platili su je 800.000 dinara, a novi “fićo” koštao je 700.000. Taj je “fićo” zaradio drugog, da bi tako Sveučilište došlo do 15 vozila za nepunih šest godina. Osim što klub slavi 65 godina, Miloš Manestar i Radoslav Karleuša slave 60 godina prijateljstva.
– Došao sam 1955., vidio oglas da Sveučilište daje ispite za A i B kategoriju i odmah se javio. No, na polaganju mi se KDF, koji se palio na kurblu, ugasio pa mi je komisija poručila da nabavim neki ispravan auto želim li položiti vozački. Noću smo ga krpali da bi danju vozio, a kandidati, koji su dolazili s različitih fakulteta, morali su proći i nastavu u radionici jer tada nije bilo mehaničara – prisjeća se Karleuša, vlasnik najstarijeg Citroëna u Zagrebu, ispravnog GS karavana. U Sveučilištu su ispit polagali brojni poznati Zagrepčani.
– Ivo Robić bio je jako dobar vozač, vozio je kasnije prvu Opel Olympiju u Zagrebu, a dobrim se vozačkim osobinama mogao pohvaliti i Vojo Šiljak. Zlatko Mateša i dalje čuva našu iskaznicu, tu je i Milojko Mike Vucelich, jedan od ključnih inženjera u spašavanju Apolla 13, naučio je voziti za jedan vikend, zatim glumica Jelena Perčin... – nabraja Manestar. No, AAMK Sveučilište nije samo autoškola, klub je i ishodište zagrebačkog automotosporta.
– Za klub su vozili i Jovica Paliković i Mladen Gluhak koji su s Goranom Štrokom, Đanijem Šverkom, Vecom Holjevcom i ostalima osnovali ono što je poznato kao Zagrebačka automobilistička škola, kažu naši sugovornici.
Osvojila 82 pehara u reliju
Još je važnija uloga Sveučilišta u ženskom automotosportu.
– U klub sam došla zbog sporta 1968. – kaže 86-godišnja Zdenka Brčić, također jedan od doajena kluba, gdje je obavljala niz funkcija, ali i jedna je od prve tri vozačice relija u Zagrebu – druge dvije bile su Mira Nikolić i Anka Špiljak.
– Tri godine prije toga bila sam u Ini, a kako u Sveučilištu nije bilo sportskog odjela, došla sam – kaže gospođa Zdenka, koja je reli vozila 40 godina i osvojila 82 pehara.
– Svake tri godine kupovala sam novi auto, na kraju i Alfu 1200 talijanske policije, no Miru Nikolić ipak nisam mogla pobijediti – priznaje gospođa Zdenka.
