Najduže su Alanske, a one koje vode od Jahorinske ulice do Gornjega Prekrižja. A ime su dobile po velebitskom vrhu. Najstrmije su, pak, Felbingerove, koje povezuju Kožarsku i Radićevu. Riječ je, dakako, o stubama, kojima obiluje cijela metropola, a posebno Gornji grad. Zakmardijeve su bile okupljalište studenata, a one uz uspinjaču, nazvane po književniku Josipu Eugenu Tomiću, bile su glavna ruta za Gornji grad iz Ilice... Stotine tisuća ljudi njima svakodnevno gaze gore i dolje, odlične su kratice da bi se došlo s Donjega na Gornji grad i obrnuto, a pogled koji s nekih od njih puca na zagrebačku panoramu čine ih među glavnim turističkim atrakcijama.
Stube Grgura Tepečića
Spajaju Kožarsku i Matoševu, a njima pripada titula najužih, a ime duguju Grguru Tepečiću, obrtniku koji je 1622. digao ustanak protiv doživotne vladavine tadašnjih senatora. Tepečić je bio nekadašnji senator kojem se nije svidjela tadašnja vlast, pa je zbog toga bio proglašen palikućom i nametnikom u sudačkoj časti i prognan, zajedno sa svojim pristašama.
Felbingerove stube
Stube su dobile ime po ovom poznatom zagrebačkom graditelju, a slove kao mjesto “sumjivih okolnosti”- nekoliko ubojstva i samoubojstvo je tamo bilo, pa ih neke drže i ukletima.
Kapucinske stube
Za stube koje spajaju Mesničku i Matoševu ulicu, priča se da su nekoć bile noćno okupljalište coprnica pa se nazivaju i Vještičje štenge. Njima su se, kažu legende, coprnice spuštale da bi produžile na križanje Streljačke i Tuškanca, gdje su imale svoje sastanke.
Zakmardijeve stube
Nalaze se nedaleko od Kapucinskih i spajaju Strossmayerevo šetalište s Radićevom ulicom. Nekoć su zvale Sveučilišne i bile su okupljalište akademske elite. Poslije su nazvane po Ivanu Zakmardiju, pravniku koji je 1643. postavio temelje Hrvatskom zemaljskom arhivu, dodaje, bile su tada i najveće.
Schlosserove stube
Kondijski su trening za sve studente medicine, ali ljubitelje rekreacije na putu do Šalate. Povezuju gornjogradski kvart Šalatu s donjim dijelom grada, a ime su dobile po poznatom hrvatskom liječniku i prirodoslovcu Josipu Kalasanciju Schlosseru. Ondje se svake godine odražava i humanitarna utrka "162 stube", koliko ih imaju, a organizira ih Medicinski fakultet.
Kozarčeve stube
Spajaju Pantovčak i Kozarčevu, i djeluju pomalo “pijane” pa malo tko danas primjećuje da je jedna viša, druga niža, a i da visina svake pojedinačne stube varira.
Stube Zagrepčanke
Iako se humanitarna utrka koja se ondje svake godine organizira zove "Zagrepčanka 512", stuba je ukupno 490. No, 512 je broj stuba koliko ih je trči li se sve do, posljednjeg, dvadeset i šestog kata. Održava se povodom mjeseca ovisnosti.
Stube Jadranskog mosta
Posljednjih godina o njima se podosta pisalo jer su biciklisti često prigovarali kako ondje ne postoje kanalice za bicikl, pa su svoje limene ljubimce na dva kotača morali nositi gore-dolje. Onda su osvanule,ali samo na jednoj strani mosta, a zatim nedavno i na drugoj.
Stube do Dolca
Bilo da idu na kavu, bilo u lov za namirnice s kojim će pripremiti nedjeljni ručak, stubama koje vode do tržnice Dolac svakog se dana penje deseci tisuća ljudi, što znači da su među najposjećenijima u Zagrebu. Svakog dana Zagrepčanke pozdravlja i najpoznataija kumica s Dolca, koja se nalazi tik uz njihov vrh.
No, gotovo sve te stube vidjele su i bolje dane jer se danas na njima uglavnom može samo spoticati i klizati. Kad padne kiša ili se nakupi lišće, postaju mjesto na kojemu se može uganuti gležanj.
